voda

	TKO MUTI VODU?
	KOLIKO VODE TREBAM?
	ŠTEDNJA VODE
	ŠTO MOGU UČINITI?

Zemlju često nazivamo plavim planetom jer je više od 70% njezine površine pokriveno vodom. Međutim, najveći dio vode - više od 97% je slana voda mora i oceana, a manje od 3% otpada na slatku vodu. Najviše slatke vode "okovano" je u ledenjacima, a manjim dijelom teče u rijekama, potocima, nalazi se u jezerima ili pod zemljom.
Zbog goleme potrošnje i sve većih onečišćenja,
zdrave, čiste vode sve je manje te je zato neki već nazvaju plavim zlatom.

voda - nepresušno blago?
Prema podacima OUN-a danas
· 1,5 milijarda ljudi nema čistu vodu za piće
· u slijedećih 25 godina taj će se ·broj popeti na oko ··5,4 milijarde.
· 80% oboljenja u zemljama trećeg svijeta
··prouzročeno je uzimanjem onečišćene vode
· oko 4 000 000 ljudi umre godišnje zbog korištenja ··prljave vode.



Gubici vode u vodoopskrbnim sustavima Hrvatske iznose 40 do 45% u 2006. godini.

Tko to muti vodu ?
Sve ljudske aktivnosti utječu na ekosustave voda i mogu ugroziti slatkovodne izvore tj. količinu i kakvoću pitke vode. Tako danas mnogi krajevi u Europi nemaju vode za piće iako vode imaju u izobilju. Vodu ugrožavaju:
- štetne tvari iz industrije
- nepročišćene otpadne vode iz kućanstava
- prekomjerno korištenje otrova i gnojiva u poljoprivredi
- betoniranje i asfaltiranje krajolika·zbog izgradnje putova i cesta
- sječa šuma
- kisele kiše
- nemar, nepotrebni gubici u vodooskrbnom sustavu RH

Koliko vode treba čovjeku?
Kad vode imamo uvijek i u izobilju, ne razmišljamo o njezinoj vrijednosti i važnosti. Voda za većinu ljudi jednostavno izvire iz - slavine. Rijetko razmišljamo o putu koji je voda iz zraka i tla morala prijeći do nas. A još manje o tome kamo odlazi nakon što nestane u odvodnoj cijevi.
Dnevna potrošnja iznosi oko 140 litara po osobi:
· za piće i kuhanje potroši se 3-6l
· pranje posuđa 4-7l
· čišćenje u stanu 5-10l
· pranje rublja 20-40l
· kupanje i tuširanje 20-40l
· tjelesna higijena bez kupanja 10-15l
· ispiranje WC-a 20-40l

Vidimo da se vrlo mala količina vode potroši za piće i pripremanje obroka, samo 3-6 litara. Svu ostalu vodu koristimo za higijenu tijela, odjeće, prostorija. Samo za ispiranje WC-a, u kanalizaciju otiđe skoro 1/3 sve dnevne potrošnje vode.
Industrijska proizvodnja dobara i moderna poljoprivreda troše goleme količine vode: npr., za proizvodnju jednog tetrapaka potroši se oko 5l vode, svaka plastična vrećica košta 10-20l, svaka limenka 40l vode. Kilogram novog papira proguta oko 100l vode , dok se za proizvodnju jednog kilograma recikliranog papira potroši 10l.
Univerzalna primjenjivost vode s jedne strane i neodgovorno ophođenje tim dobrom s druge, dovode do neprestanog smanjivanja zaliha čiste vode.

MOJ DOPRINOS ŠTEDNJI VODE
Voda i higijena tijela
Najvše vode u kućanstvu potroši se na održavanje higijene tijela i na ispiranje WC-a.
Velika potrošnja vode nije znak neke posebne urednosti nego lakomislenog odnosa prema tom dobru.
Za kupanje u kadi npr. potrošimo 150-180l vode, za tuširanje je potrebno 30 -50l.
Neispravne slavine nepotrebno rasipaju vodu i troše novac: samo jedna kap vode u sekundi iz neispravne slavine godišnje naraste na slap od 6200 litara. Ako voda iz vodokotlića curi u tankom mlazu, u sat vremena iscure i do 4 l, u jednom danu 88 litara. Štedjeti vodu znači štedjeti novac i štititi okoliš

ŠTO MOGU UČINITI?
Za kupanje u kadi potroši se 3-4 puta više vode nego za tuširanje. Vodu štedimo ako se tuširamo.
Ako se poslužimo čašom, umjesto da ostavimo da voda curi dok peremo zube, zube možemo kvalitetno oprati i s 2 dl vode.
Neispravna slavina i vodokotlić koji curi rasipaju vodu i novac.
Na tržištu postoje jednostavni uređaji pomoću kojih se regulira količina vode za ispiranje WC-a. Ugradnjom u vodokotlić, pri svakom ispiranju WC školjke uštedi se do 5 litara vode.

Voda i higijena kupaonice / WC-a
Za održvanje higijene WC-a trošimo gotovo 1/3 ukupne dnevne potrošnje vode.Moderni vodokotlići napravljeni su tako da se isti učinak može postići i s dvostruko manjom količiniom vode.
Bilo bi dobro kada bismo i prilikom održavanja higijene kupaonice i WC-a imali na umu zaštitu voda. Kemikalije za čišćenje WC-a spadaju u najagresivnije kemikalije u domaćinstvu.
Sredstva za dezinfekciju koja obično sadrže klor sve se više reklamiraju. Reklame nas pokušavaju uvjeriti da je dezinfekcija WC-a, kupaonice, podova nužna. Međutim, liječnici se slažu u tome da je ona u domaćinstvima potpuno suvišna, osim u slučaju neke zarazne bolesti. Najveću korist od sredstava za svakodnevnu dezinfekciju kupaonice, WC-a, kuhinje imaju proizvođači, najveću štetu - voda i okoliš. I naš novčanik.

Mirišljivi kamen za WC školjku svojim jakim mirisom treba stvoriti utisak čistoće i higijene. Često sadrži paradiklorbenzol - kemikaliju iz porodice kloriranih ugljikovodika koji onečišćuju okoliš i predstavljaju opasnost za zdravlje. U prirodi se sporo razgrađuju pa se nakupljaju u biljkama i životinjama te hranidbenim lancem dospijevaju i u čovječji organizam. Neki proizvođači nude tekuća sredstva koja se također postavljaju u WC školjku. Ni ti proizvodi nemaju higijenski učinak kojeg obećavaju jer za higijenu WC-a nije mjerodavan sjaj u WC školjki niti ugodan miris, nego redovito čišćenje onog dijela WC-a koji dolazi u dodir s tijelom.
Toaletni papir proizveden od recikliranog starog papira štiti okoliš jer ušteda vode u proizvodnji takovog papira iznosi 90%.

ŠTO MOGU učiniti?
WC se može očistiti spužvom, četkom i najjednostavnijim praškom za čišćenje (po mgućnosti bez klora i fosfata). Za odstranjivanje kamenca umjesto kemikalija koje sadrže kiseline primijenimo slijedeću formulu: ocat+spužva+snaga mišića. Ne kupujemo proizvode koji sadrže sredstva za dezinfekciju (npr. klor).
Kemikalije za čišćenje začepljenih kanalizacijskih cijevi posebno su agresivne. Nećemo ih morati koristiti ako imamo na umu da WC nije kanta za otpatke: u WC ne bacamo ostatke hrane, kemikalije, lijekove, opuške, uloške...
Umjesto skupog, često obojenog i mirišljivog WC papira radije se odlučimo za neobojani reciklirani papir.

Voda i pranje rublja
Potrošnja deterdženata u zapadnoeuropskim zemljama u posljednjih 40 god. učetverostručila se. Dok je šezdesetih
godina godišnja potrošnja po stanovniku iznosila oko 2 kg,
danas svaki stanovnik-od novorođene bebe do starice i starca-potroši više od 10 kg godišnje.
Znoje li se odrasli danas više? Packaju li djeca češće? Niti se odrasli više znoje, niti su djeca veći zamazanci, nego proizvodači sredstava za pranje više reklamiraju svoje proizvode.

Oni vješto koriste prirodnu i osnovnu ljudsku težnju za čistoćom, za redom. Reklame nam poručuju da bijelo rublje nije dovoljno bijelo, šarena odjeća da nema svježine, mekano da mora biti još mekše, a čisto još čistije. S prljavim rubljem dade se zaraditi čist novac. I to ne mali.

Deterdženti za pranje rublja mogu sadržavati i do 15 različitih kemikalija. Neke su zadužene za otapanje nečistoće, druge za omekšivanje vode, treće služe za izbjeljivanje, četvrte da mirišu, pete služe da se zrnca deterdženta ne slijepe ...
Omekšivači rublja osim boje, mirisa, sadrže i sredstva za konzerviranje. Jedan od konzervansa je i formaldehid koji izaziva alergije, a sumnja se da može izazvati rak. Omekšivači predstavljaju opasnost za zdravlje i sasvim nepotrebno i besmisleno ugrožavaju život u vodi.
Sve te kemikalije s prljavom vodom dospijevaju u rijeke i more.
Nažalost, naši proizvođači deterdženata na proizvodima najčešće ne navode o kojim je kemikalijama riječ ili ih pak navode na engleskom(?!) jeziku i to jedva vidljivo.
Nažalost, strani proizvođači prodaju kod nas proizvode koje u svojim zemljama ne smiju prodavati. Primjerice one koji sadrže fosfate. Fosfati iz deterdženata pospješuju rast i razmnožavanje algi na štetu drugih živih organizama u rijekama i morima.

ŠTO MOGU učiniti?
Univerzalni deterdženti s oznakom 30 °, 60° i 90° sadrže veliki broj kemikalija. Većina kemikalija u tim sredstvima nije nužna za pranje šarenog i finog rublja. Štoviše, neke od njih na nižim temperaturama uopće ne djeluju. Tako posve besmisleno i bespotrebno trošimo novac i pritom temeljito ugrožavamo život u vodama. Takav deterdžent koristimo naročito štedljivo i to samo za pranje jako prljavog bijelog rublja.
Svo ostalo rublje može se prati deterdžentima za pranje finog i šarenog rublja s oznakom 30°, 40° ,60°. Oni manje onečišćuju vode.
Svaki deterdžent, pa i onaj koji ima eko ili bio oznaku u većoj ili manjoj mjeri opterećuje okoliš. Zato deterdžente koristimo štedljivo tj. nikad ne upotrebljavamo više nego što piše na uputstvu za korištenje. Višak deterdženta rublje neće učiniti čistijim, ali će ugroziti okoliš i naš obiteljski novčanik.
Ne kupujemo deterdžente na kojima nije otisnut sastav.
Prije kupnje pročitamo sastav deterdženta i izbjegavamo one s fosfatima.
Malo i srednje prljavo rublje peremo bez pretpranja. Tako štedimo 30% vode, 40% energije i 30% deterdženta.
Perilicu uključimo tek kad je puna. Poluprazna perilica znači rasipanje vode, rasipanje energije, rasipanje deterdženta.
Ne upotrebljavamo omekšivače za rublje.

Voda i pranje / čišćenje odjeće
U pamučnom rublju i odjeći manje se znojmo pa ih se ne mora tako često prati.
Vunena odjeća dobro grije, dobro upija znoj, neutralizira mirise , odbija prljavštinu.
Sintetička vlakna ( poliakril, poliester, poliamid...) pored mnogih prednosti imaju i nedostatak što ne upijaju dobro tjelesnu vlagu, ne neutraliziraju tjelesne mirise pa se odjeću mora čeće prati. Osim toga, sintetička vlakna ne podnose temperature pranja iznad 40°. Zato jače zaprljanu odjeću (ulje, mast i sl.) moramo dati kemijski čistiti.
Kemijsko čišćenje vrši se vrlo otrovnim kermikalijama iz grupe kloriranih ugljikovodika. One kod čovjeka nadražuju sluznice, oštećenja jetru i bubrege , talože se u masnom tkivu, izazivaju rak. U prirodi se teško razgrađuju i nakupljaju u biljkama i životinjama te hranidbenim lancem dospijevaju i u čovječji organizam.

ŠTO MOGU učiniti?
Odjeću izrađenu od različitih materijala (kombinacija vune, kože, metala, ukrasnih perlica...) ne smije se prati, nego samo kemijski čistiti. Zato bi je valjalo izbjegavati.
Odjeću koja je u direktnom dodir s kožom (bluze, košulje, džemperi, hlaće) dajemo na kemijsko čišćenje samo u iznimnim slučajevima.
Kemijski očišćenu odjeću, posebno deblju (kaput) ostavimo najmanje 24 sata na zraku kako bi isparili ostaci otrovne kemikalije.

Voda i pranje posuđa
Slično kao deterdženti za pranje rublja, i sredstva za pranje posuđa sadrže nekoliko kemikalija, među ostalim i tenzide. To su kemikalije koje rastvaraju nečistoću i neophodni su sastojak svih sredstava za pranje i čišćenje, deterdženata za pranje rublja, sredstava za održavanje higijene tijela. Najpoznatiji tenzid je sapun. Tenzidi mogu izazvati velike probleme u vodama stvarajući pjenušave nakupine. Stoga i sredstva za pranje posuđa moramo razumno koristiti. Moderne perilice za posuđe troše mnogo manje vode i električne energije nego stariji modeli strojeva. Strojno pranje posuđa u modernoj perilici može pridonijeti štednji vode i energije pod uvjetom da perilicu uključimo kad je puna. Kod strojnog pranja najveći problem za okoliš predstavlja deterdžent. Naime, umjesto naših ruku posao pranja moraju obaviti jake kemikalije. One među ostalim sadrže i velike količine fosfata, ponekad i klor.
Sjajilo za posuđe potpuno je suvišno, nema nikakvog
higijenskog učinka, ali onečišćuje vode jer sadrži osim drugih kemikalija i tenzide.

ŠTO MOGu učiniti?
Poluprazna perilica rasipa vodu i električnu energiju. Zato je uključujemo tek kad je puna. Pretpranje uglavnom nije nužno
ako s posuđa prethodno očistimo ostatke hrane (ne u WC, nego u otpatke!). Tako štedimo vodu i energiju.
Štedljivo s deterdžentom za pranje posuđa! Korisno je ispitati kolika je najmanja količina deterdženta dovoljna da posuđe bude čisto. Često je dovoljno mnogo manje nego što smo mislili.Sjajilo za posuđe nepotrebno povećava količinu tenzida u vodama. Oprano posude čisto je i bez sjajila!
Vodu onečišćuju i ostaci hrane, masnoća, ulja. Staro kuhinjsko ulje ne ulijevamo u WC, nego ga stavimo u bocu i začepljenu bacimo u smeće. Ostatke jela ne bacamo u WC.

Gubici vode u vodoopskrbnim sustavima Hrvatske iznose 40 do 45%
u 2006. godini.

Voda i pranje automobila
Svog limenog kućnog ljubimca obično njegujemo tako da ga peremo i usput ostavimo vodu da curi. Tako se prilikom svakog pranja uništi do 200 l pitke vode, a tlo zaprlja ostacima ulja, čađe, prašinom teških metala, sastojcima deterdženta.
Jedna žličica motornog ulja npr. može zaprljati 5 000 l litara pitke vode...

ŠTO MOGU učiniti?
Pranje automobila najbolje je obaviti u praonici. Ne pretjerujmo s čestim pranjem automobila.
Postoje li u gradu praonice automobila koje pročišćavaju otpadnu vodu i istu vodu upotrebljavaju više puta?
Ako iz bilo kojeg razloga peremo automobil na dvorištu, za taj posao dovoljno je vjedro vode, spužva i štedljivo doziran deterdžent.

priredili
Dada i Tomislav
Lerotić 2005.