Halogenirani
derivati p- dibenzodioksina i dibenzofurana (kolokvijalno: dioksini
i furani) pojavljuju se u prirodi, ljudskom oganizmu i ostalim
organizmima kao rezultat njihova neprestanoga nastajanja u različitim
industrijskim procesima koji uključuju klor, kao i u različitim procesima
izgaranja potaknutim čovjekovim djelatnostima, ponajprije u spalionicama
industrijskoga, komunalnoga i medicinskoga otpada, te njihova nagomilavanja
u organizmima nakon što su u prethodnim procesima dospjeli u okoliš. Od
vremena kada je čovjek počeo koristiti te procese, dioksini su neprestano
prisutni u zraku, vodama, tlu i organizmima. Nagomilavanje u organizmima,
osobito u ljudskom organizmu najvećim je dijelom kroz prehrambeni lanac.
Globalni ekološki i zdravstveni problem izazvan tim nagomilavanjem u ljudskom
i drugim organizmima dolazi od izvanredno velike toksičnosti i širokoga
raspona štetnih djelovanja tih spojeva. Kancerogenost, degradacija i poremećaji
imunih i hormonalnih sustava te mnogi drugi štetni utjecaji dioksina počinju
vjerojatno već od pikogramskih razina tih spojeva u organizmu. Nagomilavanje
dioksina nije toliko posljedica njihove stabilnosti koliko hidrofobnih
svojstava koja omogućuju nagomilavanje u hidrofobnim domenama, osobito
masnim tkivima i sl. Drugi osobiti problem s dioksinima je fenomen njihova
ponovnoga nastajanja u dimnim plinovima nakon izgaranja u postrojenjima
za spaljivanje, primjerice komunalnoga i drugih vrsta otpada. Pojava se
obično naziva de novo synthesis. Raniji, vrlo velik problem nastajanja
znatnih količina dioksina u industriji papira, u procesima bijeljenja
pomoću hipoklorita i drugih oblika "aktivnog klora", danas u
Europi uglavnom više ne postoji jer je ta tehnologija zamijenjena manje
štetnim postupcima, dok je taj problem u SAD-u i ostalim dijelovima svijeta
još uvijek izrazito velik.
Odakle
dioksin u lancu preharne?
Prva saznanja o dioksinu stekli smo na dramatičan način tijekom vijetnamskog
rata kada su stradali svi vojnici koji su iz zraka šume posipali narančastim
prahom (Agent orange) kako bi se uništila zelena masa džungle kao i poslije
slučaja koji se dogodio u Sevesu Italija. No očito to iskustvo još uvijek
nije bilo dovoljno. Enormno povećanje proizvodnje PVC materijala (boce
za šampone, sredstva za čišćenje, presvlake za aute, tapete itd) tijekom
posljednjih 40 godina, dovelo je do toga da je uništenje tog silnog otpada
moguće jedino spaljivanjem, a kada se takav materijal spaljuje, oslobađa
se dioksin prvo u atmosferu a potom na sve što raste (travu i usjeve).
Stoka pase travu, a nakon klanja meso jede čovjek. Tako se zatvara krug
i sve se završava u tanjuru! Amerikanci se nalaze na granici kada treba
očekivati toksične učinke, a nije bolja situacija ni u drugim razvijenim
zemljama. Do sada je nekoliko gradova moralo biti blokirano (ili evakuirano)
zbog kritične koncentracije dioksina: Love Canal (Niagara Falls), Seveso
(Italija), Times Beach (Missoory) Pensacola (Florida) i Midland (Michigan).
Kako izbjeći dioksin u namirnicama? Budući da je masnoća iz mesa glavni
izvor, treba izbjegavati osobito govedinu ali i svinjetinu. Premda i piletina
još uvijek sadrži tragove dioksina, zbog specifičnog načina prehrane kod
njih je koncentracija najmanja. Kod mlijeka dioksin se nalazi u maslacu,
vrhnju, dakle u mliječnoj masti pa se izbjegavnjem punomasnog mlijeka
može učinkovito zaštiti. Izbjegavajte sve kemikalije koje počinju s prefiksom
"kloro" a to su prije svega tekućine (lazure) za zaštitu drveta,
sredstva za izbjeljivanje itd.
forum.hr |