Frano Fritz, Bogdan Ivančić
Mogućnosti smještaja otpadnih tvari u Dalmaciji

SAŽETAK:
Mogućnosti su smještaja za vodu i more štetnih i opasnih tvari s hidro­geološkoga gledišta u kopnenome dijelu Dalmacije veoma ograničene. To je i razlogom da je većina odlagališta na neodgovarajućim lokacijama.
Uzrok je spomenutog ogranicja višestruk.  Najveći dio toga krškog terena pripada zaštitnim područjima izdašnih izvora i crpilišta pitke vode, a u tim je područjima zabran­jeno odlaganje tih tvari. Velik dio preostaloga terena pripada slivovima zatvorenih zaljeva i estuara tamošnjih rijeka, što su vode veoma osjetljiva ekosustava. Pogoršanje kakvoće voda u tim uglavnom zaštićenim područjima (prirnjerice Malostonski i Kaštelanski za1­jev, estuar rijeke Krke) može izazvati teško sagledive negativne posljedice na tarnošnju floru i faunu. Kada se izdvoje još aktivni i poterzcijalni turistički centri, preostaje u Dalmaciji veoma uzak nekontuiran pojas uz obalu mora.
S obzirorn na zaštitu obalnoga mora, taj je preostali teren rangiran u tri kategorije, prema tome izgrađuju li ga propusne, manje propusne ili nepropusne stijene. U svakoj se kategoriji predlažu makrolokacije s najoptimalnijim prirodnim uvjetima za smještaj otpadnih tvari.

KLJUČNE RIJEČI: krš, otpadrie tvari, zaštita voda i mora, Dalmacija

Possibilities of Waste Disposal in Dalmatia
ABSTRACT: The possibilities of disposal of matter hazardous to sea and water in the inland part of Dalmatia are very limited from the hydro geological aspect. For this reason the majority of dump sites is in inadequate Locations.
The causes for the said limitation are many. The majority of this karst terrain falls into the protected areas with high-yield springs and potable water well fields, and they are prohi­bited for waste disposal. The majority of the remaining terrain belongs to the catchments of the closed bays and estuaries of the rivers, which are the waters of a very senisitive ecosystem. Deterioration in water quality in these predominantly protected areas (e.g. Mali Ston and Kaštela bays, the Krka River estuary) might cause unpredictable adverse effects on the flora and fauna in the region. When the active and potential tourist centers are also excluded, Dalmatia is left with a narrow intermittent belt by the sea shore for waste disposal.
With respect to the territorial sea protection, this remaining terrain is grouped in three categories, depending on whether it is made of permeable, less permeable or poorly permeable rocks. For each category, the macro locations offering optimum natural conditions for waste disposal are proposed.
KEY WORDS: karst, waste, water and sea protection, Dalmatia

Dr. sc. Franjo Fritz, dipl. ing. geol., Institut za geološka istraživanja, Zagreb
Bogdan Ivančić, dipl. ing. grad., JVP "Hrvatska vodoprivreda", OJ Split

str. 328

1. Uvod
Kad govorimo o zagađivačima ili izvorima zagađenja, tada najčešće mislimo na tvor­nice, proizvodne pogone, izljeve gradskih kanalizacija i sl. Sanitarnim odlagalištima i odlagalištima industrijskoga otpada praktično se nije pridavala dovoljna pozornost. Obično su lokaliteti na kojima se odlaže otpad iz gradova ili tvornica "sakrivena", odnosno zaklonjena od pogleda, pa ne pobuđuju tako često pozornost. Međutim kao trajni izvori zagađenja podzemnih voda, pa time i izvorišta i mora, oni su mnogo veća opasnost od zagađivača smještenih uz vodotokove ili uz morsku obalu.
Zagađene otpadne vode svakog pojedinoga zagađivača moguće je kontrolirati, saku­piti, pročistiti do potrebnoga stupnja te na pravilan način disponirati u recipijent, dok su mjere kontrole i pročišćavanja izvora zagađenja kojega odlagališta kompleksne i vrlo skupe.
Posljednjih dvadesetak godina Institut je za geološka istraživanja iz Zagreba za po­trebe Hrvatske vodoprivrede, Organizacijske jedinice Split, izrađivao hidrogeološke studije, kojima je potpuno obuhvaćena čitava Dalmacija (Fritz 1976., 1979.; Bojanić 1980., 1981.; Bojanić i dr. 1984. i Fritz i dr. 1984.). Tim studijama određeni su hidrogeološki sljevovi svih značajnijih aktivnih i potencijalnih crpilišta pitke vode. To je bila podloga da se u tom krškom terenu razmotre preostala područja u kojima postoje prirodni uvjeti za odlaganje za vodu i more štetnih i opasnih otpadnih tvari. Na prijedlog autora ovog rada izrađen je elaborat za kopneni dio Dalmacije (Fritz 1988.) i rezultati su tih istraživanja predmet ovog rada.
Tim se radom nije željelo ograniča.vati broj mogućih lokaliteta, npr. u okolici jednoga naselja ili grada, već upravo za potrebe jednoga takvog grada ili naselja predočiti sve mogućnosti, a odabir jednoga ili  više odlagališta prepustiti njihovim nadležnim or­žganima s obzirom na već donesena planove razvoja ili druga ograničenja.
Kako većina naselja i gradova nije na pravilan način odabrala mjesto odlagališta, želja je bila da se izradi pregled potencijalnih lokaliteta odlagališta te da se o rezultatima ovog elaborata upoznaju svi nadležni organi općina i gradova kojima bi on poslužio u pravilnu pristupu odabira lokaliteta odlagališta.

2. Svrha i cilj istraživanja
Uklanjanje ili.smještanje otpada "danas je jedan od najvećih problema čovječanstva" (Mayer 1993., str. 119.). Taj je problem posebno osjetljiv u području krša, kojem pripada oko polovine naše republike. Dalmacije  pokriva znatan dio toga krškog područja. Analiziranjem mogućnosti smještaja otpada u čitavoj regiji omogućuje se uvid u osnovne potrebne podatke kod regionalnoga planiranja smještanja otpada. Prema prije citiranom autoru, otpad se dijeli na komunalni, industrijski, bolnički i poljoprivredni. Opasne i štetne tvari za vodu. i more nalaze se najviše u posljednje tri grupe otpada. Njihovo smještanje ne bi se smjelo razmatrati lokalno, već šire, ovisno o postojećim komunikacijama.
Da je to otvoren problem, proizlazi i iz prijedloga teza, odnosno Nacrta osnove strategije zaštita voda i mora od zagađivanja u republici Hrvatskoj (Anon. 1993.), točka 2.8. Načela zaštite voda i mora: "Potrebno je; osigurati i ostvariti pravilno postupanje i konačnu dispoziciju krutog, muljevitog, štetnog i opasnog otpada" (str. 215.). Naglašavamo "konačnu dispoziciju" o čemu projektanti ili nisu obvezni ili ne vode dovoljno brige. Primjerice, kod projektiranja niza separatora uz Jadransku autocestu, nije predviđeno gdje deponirati talog iz separatora
(Fritz, 1994.).

str. 329
Cilj je ovih istraživanja dati najpodobnije prirodne uvjete u Dalmaciji za smještaj štetnih i opasnih tvari za vodu i mora. kako hi se što više ili u potpunosti izbjegnuli rizici vezani uz takvc objekte.

3. Pristup - osnovna načela
O potrebi smještanja otpada dovoljno je pisano. Istaknut ćemo samo neka osnovna načela vezana uz rješavanje te problematike u konceptu održiva razvoja i strategije upravljanja otpadom. Perko-Šeparović (1991) smatra između ostalog potrebnu "smanjiti rizike deponija da bi se tako zaštitilo zdravlje i okoliš" (str. 21), te da tome nije moguća parcijalan pristup, pa odluke ne trebaju donositi samo lokalni organi vlasti, već zajedno s organima republike. Prema Nacrtu zakona o vodama - zaštita voda, odlagalište ne smije utjecati na prihvatni (nosivi) kapacitet okoliša (carring capacity), odnosno ne smije utjecati na promjene ekosustava koje bi utjecale na kakvoću vode. Do te se granice može planirati razvoj regija. Odredbe zakona odnose se i na "voda mora u pogledu zagađivanja s kopna i otoka" (Ostojić, 1994.a, str. 3). Prihvatni kapacitet prijemnika ograničen je, pa održivi razvoj mora istodobno zado­voljavati ograničenja u smislu ispuštanja otpadnih tvari (Tušar, 1994.), posebno u dijeloviima obalnoga mora slabije izmjene vode (Tedeschi, 1994.). To zahtijeva i pošti­vanje Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja s kopna koji je stupio na snagu primanjem Hrvatske u punopravno članstvo Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja (Barcelonska konvencija). Aneksi I, II i III Protokola (LBS Protocol) primjenjuju se i na vode kopna do granice slatke vode, koje komuniciraju s morem, kao i na zagađene otpadne vode, koje dotječu u područje obuhvaćeno Pro­tokolom s time da pozornost treba obratiti i na geološke karakteristike obalnoga mora (Ostojić, 1994.b). U aneksima I i II nabrajaju se familije i skupine supstancija škodljive za more, a u aneksu III sve potrebno za dobivanje dozvole za odlaganje takvog otpada. U svezi s navedenim, izrađen je "Prijedlog programa praćenja one­
čišćenja Jadranskog mora s kopna na području Republike Hrvatske" (Hak, 1994 ) koji međutim, po našem mišljenju, nije na zadovoljavajući način obuhvatio praćenje postojećih, pretežno ilegalnih odlagališta.
O kakvoći obalnoga mora i neželjenim promjenama Zvonarić (1994.) navodi da je u Dalmaciji najlošija kakvoća u Šibenskom i Gruškom zaljevu i ispred Ploča i Splita. Negativan antropogeni utjecaj neprekidno traje, jer uzduž cijele naše obale nije zabilježeno poboljšanje kvalitete mora.

4. Rješavanje problematike
Efekti zagađivanja krških podzemnih voda i obalnoga mora mogu biti veoma brzo uočljivi, a s pojedinih lokaliteta i u "udarnim" koncentracijama, ukoliko se teren zagadi većim količinama za vodu štetnih i opasnih tvari. Stoga je odlaganje takvih tvari u kršu velik rizik. Pravilnikom o zaštitnim mjerama i uvjetima za određivanje zona sanitarne zaštite izvorišta voda za piće ("Narodne novine" br. 22, lipanj 1966.) zabranjeno je njihovo odlaganje u čitavu zaštitnome području (hidrogeološkom slivu) izvorišta, što se može proširiti i na potencijalna izvorišta pitke vode.
Velik dio preostaloga područja u Dalmaciji pripada hidrogeološkim sljevovima zat­vorenih morskih zaljev i i estuara rijeka Zrmanje, Krke, Cetine, Neretve i Dubrovačke rijeke. Vode tih zaljeva, prvenstveno Malostonskoga i Kaštelanskoga, kao i voda estuara rijeka veoma su osjetljiva ekosustava, a dio obalnoga mora već je veoma loše kakvoće (Zvonarić, 1994.). Pogoršanje kakvoće navedenih voda može imati

str. 330

nesagledivih negativnih posljedica za tamošnju floru i faunu, što je osobito nepoželjno u zaštićenim područjima, kao što su Malostonski zaljev ili Nacionalni park Krka. Obalna mora oko turističkih centara zbog aktivne ili planirane turističke privrede takoder zaslužuju punu pozornost zaštite. U nabrojenim je područjima ili zabranjeno odlaganje, ili postoji velik rizik (zbog uglavnom nepovoljnih prirodnih uvjeta) za odlaganje štetnih i opasnih tvari za vodu i more. Izuzmemo li ta područja, preostaje u kopnenom području Dalmacije uzak, isprekidan pojas uz morsku obalu (slika 1) koji je također potrebno štititi, ali s blažim zabranama (LBS Protocol).
Na temelju postojeće hidrogeološke dokumentacije i rekognosciranjem terena, taj je uzak priobalni pojas rangiran s obzirom na različite prirodne uvjete za smještaj odlagališta u tri skupine, prema tome izgraduju li ga propusne, manje propusne ili nepropusne stijene. Unutar svake skupine stijena s obzirom su na najpovoljnije lokalne hidrogolške uvjete predložene makrolokacije odlagališta s ocjenom utjecaja odlagalištima bližu okolinu i tamošnje površinske i podzemne vode i nadalje, prognozom tečenja tih voda do obalnoga mora. Kod izbora makrolokacija vodila se je briga i o tome:

- da je lokacija blizu postojećih prometnica
- da je što udaljenija od naselja i mora
- da nije vizualno izloženija i da je, teren što bezvredniji
- da je u podobnim morfološkim uvjetima s obzirom na površinu vode
- da nije izložena najjačim,vjetrovima (buri i jugu).

Ovisno o lokalnoj hidrogeološkoj građi i mogućnostima kontaktiranja procjednih voda odlagališta s morem, predložene su makrolokacije rangirane u A, B i C kategoriju. Osnovne hidrogeološke (prirodne) karakteristike pojedine kategorije makrolokacije s gledišta ugroženosti mora su:
A - lokacije su podobne za smještaj najopasnijeg otpada  jer je postoje prirodni uvjeti za izolaciju lokacije od okoline i mora.
B- moguć, ali spor kontakt lokacije s okolnim podzemnim vodama i posredno s morem
C - relativno dobar kontakt lokacije s okolnim podzemnim vodama i osredno s  morem.

Kontakt je lokacija B i C s  morem različit, a ovisi o dinamici okolnih podzemnih voda i o udaljenosti od mora.

Treba naglasiti da je ovo samo početni, pregledni rad u rješavanju optimalnih prirodnih uvjeta za smještaj odlagališta namijenjen prvenstveno prostornim bplanerima.
Svjesni smo da postoje i drugi ograničavajući faktori za izbor lokacija odlagališta, ali navedeno je potrebno prvenstveno uvažavati promatrajući regiju u cjelini.

Nakon izbora makrolokacije, bez obzira na vrstu otpada, a osobito za supstancije navedene u aneksima I i II LBS Protocola, potrebno je izvesti detaljna istraživanja za izbor mikrolokacije i projektiranje objekta.

Najpovoljnije lokacije (A kategorije) vezane su uz nepropusne stijene: To su ili debele i prostrane naslage glina u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Dalmacije ili naslage eocenskoga fliša u preostalom priobalnom dijelu Dalmacije.
Klastične naslage fliša promjenjiva su litoloskoga sastava. Prevladavaju nepropusni lapori, osobito u krajnjem sjevernom i južnom dijelu Dalmacije.

Slika 1. Prijedlog mjesta podobnih za odlagališta otpada
Fig. 1. Proposal of sites suitable for snitary ladnfills

Područje podobno za smještaj otpadnih tvari
Areas suitable for sanitary landfills

Jedno mjesto mogućeg odlagališta otpada
One site suitable for sanitary landfills

Nekoliko mjesta mogućeg odlagališta otpada
Several sites suitable for sanitary landfills

Razredna podobnost, od C do A sve manja opasnost zagađenja mora
Classes of suitability, the danger for sea pollution desreases from C to A

str. 332
U cjelini, nepropusne naslage fliša ponegdje su debele i više stotina metara, a najdeblje su na širem području Splita. Unutar najdebljih naslaga fliša i tamo gdje su lapori debeli više desetaka metara, pa i do sto metara, moguće je, bez rizika za okoliš i obalno more, smjestiti odlagalište i za najopasniji otpad, slično kao što je to, češće, moguće u nekrškim terenima. Uvjet je da se deponij otvori, održava i zatvori po propisima. Za bližu okolinu najmanje.neugodnosti prijeti baš od propisna odlaganja posebnog otpada, primjerice onoga.iz. tehnološkoga procesa koji se sve do današnjih dana uglavnom odlaže nekontrolirano, ponajviše u prigradskom krškom zaleđu.

5. Zaključak
Prijedlozi su lokacija s najpodobnijim prirodnim uvjetima za smještaj otpadnih tvari u Dalmaciji dani na osnovi postojećih podataka i pregleda, u kabinetu za to izdvojena, podobnoga područja. To područje, koje pripada slivu obalnoga mora s najvišim stup­njem dopuštene promjene kakvoće mora, rangirano je s obzirom na vododrživost u tri skupine stijena. U svakoj skupini na lokalitetima s najpovoljnijim prirodnim uvjetima označene su makrolokacije odlagališta kategorizirane u A, B i C kategorije, ovisno 0 riziku zagađenja obalnoga mora.
U Dalmaciji je.problem odlaganja otpada do danas praktički neriješen. Posljedice nekontrolirana, odlaganja otpada, osobito posebnoga otpada, još su nesagledive jer ne znamo koliko je to umanjilo prihvatni (nosivi)  kapacitet tog područja. Stoga je nužno što hitnije otvoriti nekoliko lokacija s najmanjim rizikom za okoliš; i istražiti koja postojeća odlagališta najviše zagađuju okoliš. Odabir novih lokacija preporučuje se izvesti analiziranjem širih područja. Unatoč u radu nespomenutim faktorima i mo­gućnostima odlaganja otpada, prirodni uvjeti za smještaj odlagališta najsigurniji su oslonac održiva razvoja. Što se problem otpada prije riješi, višestruko će se povećati mogućnost prostornoga planiranja objekata s malim rizicima. Takvi objekti, locirani u slabookršenim središnjim i perifernim dijelovima zaštitnih područja, i u slučaju one­čišćenja okoliša, veoma malo utječu na smanjivanje prihvatnoga kapaciteta tog područja.

Izvorni podaci
Bojanić, Luka: Hidrogoeloška studija područja Aržano-Brela    do Metkovića Fond struč. dok. Inst. geol. istraž. br. 332/80, Zagreb, 1980.  

Bojanić, Luka: Hidrogeološka studija Vrlika-Sinj-Omiš. Fond struč. dok. geol.
Inst. br.198/81, Zagreb, 1981.
     
Bojanić, Luka: Ivičević, Darko, Batić, Veljko i Božičević, Srećko: Hidrogeološka studija područja Metković-Dubrovnik-Konavle. Fond struč. dok. Inst. geol. istraž. br.186/84, Zagreb, 1984.    

Friz,  Franjo: Ravni Kotari-Bukovica. Hidrogeološka studija. Fond struč. dok. Inst. geol. istraž.
br. 112/76, Zagreb, 1976.

Fritz, Franjo: Općina Split. Hidrogeološka studija. Fond struč. dok. Inst. geol. istr. br. 191/91,
Zagreb, 1979.

Fritz, Franjo: Mogućnosti smještaja otpadnih materijala (deponija) u području Dal­macije. Fond struč. dok. Inst. geol. istraž. br. 183/88, Zagreb, 1988.

Fritz, Franjo, Pavičić, Ante i Renić, Ante: Hidrogeološka studija područja Trogir-­Šibenik-Drniš-Knin. Fond struč. dok. geol. zavoda br. 248/84, Zagreb, 1984.


str. 333
Anon.: Nacrt Osnove strategije zaštite voda i mora od zagađivanja u Republici Hrvat­skoj, Zbornik radova Savjetovanja: Osnove strategije zaštite voda i mora od zagađivanja u Republici Hrvatskoj, 213-219, Opatija, 1993.

Hak; Nena: Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od zagađenja s kopna (LBS Proto­col). Hrvatska vodoprivreda 17, 5, JVP Hrvatska vodoprivreda, Zagreb, 1994.

Mayer, Darko: Kvaliteta i zaštita podzemnih voda, 1-146, Hrvatsko društvo za zaštitu voda i mora. Zagreb, 1993.

Ostojić, Željko: Nacrt zakona o vodama - zaštita vodä JVP Hmatska vodoprivreda, Zagreb, 1994a.

Ostojić, Željko: Vodoprivreda i Barcelonska konvencija. t 5-7, JVP Hmatska vodoprivreda, Zagreb, 1994b.

Perko-Šeparović, Inge: Upravljanje otpadom i održiv razvoj. Zbornik radova sa sav­jetovanja "Zbrinjavanje komunalnog otpada" Otvoreno Sveučilište s p.o ., " 11-22; Zagreb, .1991.

Teddeschi, Stanislav: Čišćenje otpadnih voda prije ispuštanja u more. Zbornik radova 2. stručni skup sekcije za vodoopskrbu i odvednju, 113-118; Umag, 1994.

Tušar, Božena; Kakvoća vode uvjet opstanka. Zbornik radova: 2: stručni skup` sekcije za vodoopskrbu i odvodnju, 165-174, Umag, 1994.

Zvonarić, Tomislav: Analiza rezultata višegodišnjih istraživanja u okviru projekta Vir.-Konavle. Hrvaatska vodoprivreda 21/22, 21-23, JVP Hrvatska vodopriv­reda, Zagreb, 1994.

Tražim
UDK 551.44 (497.1)
CODEN KJCIAS
YU-ISSN 0454-5478
JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLAVORUM MERIDIONALIUM

KRŠ JUGOSLAVIJE
CARSUS IUGOSLAVIAE
10/5
Franjo Fritz
HIDROGEOLOGIJA ZALEĐA SPLITA
HYDROGEOLOGY OF THE HINTERLAND OF SPLIT CROATIA

KRŠ JUGOSLAVIJE 97-118 10/6 (1-22]
CARSUS IUGOSLAVIAE
1 sl., 2 table,  Zagreb 1981.

SD, 18_7_2005.
SLOBODNA OTKRlVA JOŠ JE 1979. GODINE dr. F. FRITZ IZ GEOLOŠKOG ZAVODA U ZAGREBU ISPITIVAO PODZEMNE VODENE TOKOVE PODRUČJA NA KOJEMU BI SE TREBAO GRADITI CENTAR ZA GOSPODARENJE OTPADOM

Kad i ako se utvrdi kojemu slivu pripadaju podzemne vode s područja Lećevice, stvari će biti jasnije: geolog dr. Franjo Fritz još je 1979. godine u Hidrogeološkoj studiji tadašnje splitske općine zapisao da bi se pantanski sliv mogao koristiti za lociranje industrije i sa štetnim otpadnim vodama - ako se u zaledu izvora ne uspiju zahvatiti slatke podzemne vode u dovoljnim količinama - U toj davno rađenoj studiji sada pokojni dr. Fritz piše da je "cijena daljne zaštite od zagađenja voda Jadra, Žrnovnice , Pantane  i locirati u  Zagori industriju bez štetnlh otpadnlh voda"

Kad se, u sklopu geoistra­živanja na lokaciji Klad­njice, previđenoj za izgrad­nju Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije, u bušotinu duboku 400 metara kojom se došlo do podzemne vode ­ubacila boja, četiri je mjeseca promatrano gdje će se ta boja pojaviti, kako bi se utvrdilo kojemu slivu pripadaju krške "podlećevičke" vode. Posebno su se kontrolirali najvažniji izvori - Jadro, Žrnovnica i Pantan, ali i neki drugi, manji izvori. Boja se, međutim, nije pojavila ni na jednome mjestu.

Kako je krš problemati­čan i nepredvidiv, kaže mr. Zdravko Brajković, diplo­mirani inženjer geologije iz Hrvatskih voda, upravo je on prije nekoliko dana, kao član Komisije Ministarstva zaštite okoliša za procjenu Studije utjecaja na okoliš rečenoga Centra, zatražio dodatno trasiranje, kako se stručno zove ispitivanje ubacivanjem boje.

- Prethodno istraživanje rađeno je u nepovoljnom vodnom razdoblju, a sljedeće će se napraviti u vrijeme ve­likih voda. Pretpostavlja se da podzemna voda s tog područja izlazi na Pantani, ali kako se zona o kojoj se radi nalazi u blizini razdjelnice slivova za Jadro i Žrnovnicu - treba dokazati da podzemne vode ne izlaze na izvorima tih rijeka, nego baš na izvoru Pantan.

Na spomenutoj sjednici rečeno je, također, da nije­dna lokacija na području krša, pa ni ova lećevička, nije najpogodnija za izgradnju centra, ali spada u one koje se ocjenjuju kao "najmanje nepogodne". Je li to zadovoljavajući kriterij da bi se na kršu gradio kompleks za preradu otpada, pitanje je kojim je intoniran dopis splitskog Nacionalnog istraživačkog društva prije nekoliko dana upućen ministrici Marini Matulović-Dropulić, s pret­postavkom da ona "nije upoznata s bitnim činjenicama" koje "u potpuno drukčijem svjetlu prikazuju sadašnju procjenu studije spomenu­tng projekta".

Naručena studija

U tom dopisu NID se po­ziva na postojanje "obimne i detaljne hidrogeološke studi­je iz 1978. godine, autora dr. F. Fritza, koju je izdao Geološki zavod iz Zagreba, tadaš­nji OUR za inžinjerske poslove", i tu se studiju "ne smije i ne može negirati", a "izvođenje nove studije bilo je potpuno nepotrebno. Čini se da je ova studija naručena kako bi se njome opravdala izgradnja postrojenja i odlagališta, koji će zagaditi i time kompletno uništiti zaštitne zone podzemnih voda ".

U NIDovu dopisu navodi se dalje da su u kartama slivnih i zaštitnih voda "točno utvrđene rupe koje su direktno povezane s bunarima podzemnih voda. Također je utvrđeno strujanje podzemnih voda brzinom od 12 centimetara na sekundu. Sami izračunajte posljedice zagađenja i brzine širenja toksičnih tvari!"
Studija na koju se poziva NID zapravo je Hidrogeološka studija općine Split iz 1979. godine, radio ju je Geološki zavod iz Zagreba, a na uvid smoje dobili iz arhiva Hrvatskih voda. Mr. Brajković upozorava da je ta studija, koju je radio dr. Franjo Fritz sa suradnicima, konzultirana, u  EKOI­NA-inu Elaboratu o kompleksnim geoistraživanjima Iokacije Lećevica.

Svakako, u toj davno rađenoj studiji, kojoj su priložene mnogobrojne karte s geološkim i hidrogeološkim poda­cima (neke od njih pečatom obilježene kao "strogo' povjerljive") sada pokojni dr. Fritz piše da je "cijena daljnje zaštite od zagadenja voda Jadra, Žrnovnice i Pan­tana locirati u Zagori industriju bez štetnih otpadnih voda, a u poljoprivredi ne koristiti bezobzirno pesticide": Piše dalje da se "u čitavom krškom dijelu sliva (prva, druga i treća zona) ne smiju odlagati ni ispuštati za vodu štetne kemikalije, nafta i druge tekuće i krute tvari, koje u kontaktu s atmosferilijama tvore produkte štetne za vodu, jer će se one prije ili kasnije pojaviti u vodama izvora. Jasno, otvoreno je pitanje graničnih količina tih za vodu štetnih sastojaka. Također je otvoreno pitanje kako će se odraziti na kvalitetu izvorskih voda Jadra i Žrnovnice (...). Treba na tom području paziti na razvoj prateće djelatnosti. Svi servisi sa štetnim za vodu nusproduktima moraju te nusprodukte kontrolirano skupljati i odvoziti ih na sabirno mjesto, spaliti ili odlagati na površini koja nema utjecaja na krške podzemne vode. Opisano stanje odnosi se na sliv izvora Jadro, Žrnovnica i Pantan (...). Sve navedeno ide dosta na štetu prostorntig planiranja i privrednog razvoja općine, jer je zaštitno područje veće nego što očekuje većina planera. Međutim, ne treba dvoumiti što je važnije".

Zone zaštite

Mr. Brajković upozorava da se tadašnje zone zaštite razlikuju od dasnašnjih koje definira Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite za krš donesen (tek) 2002. godi­ne. Dr. Fritz određuje tri, a Pravilnik četiri zone (ono što je prije bila prva zona danas spada u drugu, i tako redom). U četvrtoj zoni dozvo­ljenoje smjestiti deponij, a lokacija Kladnjicama nalazi se baš negdje na granici treće i četvrte zone. Mikrozoniranje, odnosno istraživanje malog područja za određenu namjenu, dopušta, međutim, da se neka djelatnost smjesti i u treću zonu - ako je na dotičnoj mikrolokaciji utvrđeno da ima karakteristike četvrte zone (a mikrozoniranje je, upozorava mr. Brajković, prijedlog upravo dr. Fritza).
Studija s kraja sedamdese­tih nepobitno se kršem bavi kao iznimno delikatnim po­dručjem, upozoravajući na opasnosti neodgovarajućeg tretiranja propusnog tla – što je; uostalom, glavni razlog su­protstavljanja stanovništva i ekoudruga izabranoj lokaciji za gradnju regionalnog centra. Dr. Fritz, međutim, u tekstu studije kaže i ovo: "Ako se u zaleđu izvora Pantae ne uspiju zahvatiti slatke podze­mne vode u dozvoljenim količinama, njegov sliv bi se mogao koristiti za lociramje industrije i sa štetnim otpadnim vodama, ali koje neće ugroziti život u vodama Kaštelanskog zaljeva".

'Pantan je, naime, zaslanjeni izvor čija voda nije pogodna za piće. Stoga je važno, napominje mr. Brajković, dokazati da je sliv voda s područja na kojemu bi trebao biti Centar upravo sliv izvora Pantan, i stoga je - vratimo se na početak teksta  važno obaviti dodatno istraživanje - trasiranje, odnosno ubacivanje boje, kako bi se vidjelo na kojemu će izvoru voda izići.

Sve to, međutim, opet ne znači puno bez preciznil spoznaja o tome ima li na području pantanskog zaleđa iskoristivih rezervoara podzemne pitke vode. Uostalom dr. Fritz u tekstu Hidrogeološke studije općine Split kaže da je "(...) zaštita, osobito krških pijaćih voda, osjetljiv problem današnje generacije, ali će eventualni propust nenadoknadivo ugroziti tek  buduće generacije, čime se svakako povećava naša odgo vornost".
Lidija GNJIDIĆ