Udruga 'Rast'                                                 
Udruga 'Zvona zagore'
e-mail:udruga-rast@st.htnet.hr                      
e-mail: zvona zagore@net.hr
21202 Lećevica, Lećevica b.b.                                       
Mirlović Zagora
Mob. tel.  098 46 42 34                         
Mob. tel. 098 164 71 99
 
  1. MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA,
PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA
- n.r. Ministra
- Komisija za ocjenu studije
2. SPLITSKO DALMATINSKA ŽUPANIJA
Ured državne uprave u SDŽ
Ured za prost. uređenje, zašt. ok., grad. i im. pravne poslove
3. Ekološke udruge
4. Javni mediji
5. Međunarodne ekološke institucije        

Predmet: PRIMJEDBE NA STUDIJU O UTJECAJU NA OKOLIŠ
               Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije u Lećevici

Opći podaci o Studiji

-Nositelj zahvata: Splitsko-dalmatinska županija

-Izvođač studije: «IPZ Uniprojekt MFC» d.o.o. Bobanićeva 32, Zagreb
-Ugovor broj: TD 1315 Studija o utjecaju na okoliš Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije u Lećevici ( u daljnjem tekstu Studija)
-Voditelj projekta: Danko Fundurulja, dipl. ing. Građ.
-Direktor: Mladen Mužinić, dipl. ing. fiz.

PRIMJEDBE NA STUDIJU

Na Studiju daju se slijedeće primjedbe, sugestije, pitanja, ocjene i prijedlozi.

1. Studij ne razmatra mnoge bitne činitelje utjecaja na okoliš
U uvodu Studije citiraju se odredbe čl. 4. Pravilnika o potrebnim čimbenicima utjecaja na okoliš (NN59/00), ali mnogi od njih nisu odgovarajuće obrađeni u studiji ili niti ni spomenuti. To se osobito odnosi na: uvjete rasprostiranja utjecaja, hidrološke, hidrogeološke, gološke, seizmičke, pedološke, bioekološke, krajobrazne, zdravstvene, sociološke, ruralne, prometne i dr., što se može iščitati iz Sadržaja studije (str. i, ii, iii) kao i kroz sami tekst Studije. 

2. Studija prenosi obmanu laž o «znanstvenom» izboru mikrolokacije Centra temeljem višekriterijalne metode i istraživanjima na više lokacija, što nije urađeno.

U posljednjem stavku na str. 1 Studije i u nastavku na str. 2 navodi se: «Na bazi ranih studija, koje je izradilo više autora, «Analiza potencijalnih lokacija za izgradnju Centra za gospodarenje komunalnim i tehnološkim otpadom sa pripadajućim odlagalištem na području Splitsko-dalmatinske županije» (EKO-INA/ZGO, siječanj 2001.) za daljnja istraživanja predložila je tri potencijalne lokacije (Lećevica, Opor i Otišić). S obzirom na to da su osnovni geološki, hidrološki, prometni i urbanistički uvjeti na čitavom području kaštelanske zagore vrlo povoljni za smještaj ovakvog objekta predviđena je šira zona, a za točnu mikrolokaciju moguće je odrediti daljnjim istraživačkim radovima. Lokacije su odabrane i vrednovane metodom višekriterijalne analize PROMETHEE (računalno podržana metoda).»

2.1. Spomenuta studija koju su radili EKO-INA/ZGO, siječanj 2001., koja je predložila tri lokacije Lećevica, Opor i Otišić, očita su «znanstvena namještaljka-laž». To potvrđuje ranija studije iste problematike koje je radi Građevinski Fakultet u Splitu i koje su ukazale da su idealne lokacije tuplinoloma u Kaštelima i dr. To dokazuje i hidrogeološka karta iz priloga 1 Studije, koju je izradio dr. Franjo Fritz. To pokazuju i razni znanstveni radovi koji ukazuju na opasnost odlaganja otpada i otrovnih tvari u kršu. Kao primjer (u privitku 1) je sažetak rada spomenutog dr. Friza, naslova Mogućnosti smještaja otpadnih tvari u Dalmaciji, sa znanstvenog skupa u Dubrovniku 1995. god., koje je organiziralo Ministarstvo znanosti  i tehnologije. Tu se navodi: «Mogućnosti su smještaja za vodu i more štetnih i opasnih tvari s hidrogeološka gledišta u kopnenome dijelu Dalmacije veoma ograničene...Uzrok je spomenutog ograničenja višestruk. Najveći dio toga krškog terena pripada zaštitnim područjima izdašnih izvora i crpilišta pitke vode, a u tim je područjima zabranjeno odlaganje tih tvari. Veliki dio preostalog terena pripada slivovima zatvorenih zaljeva i eustara tamošnjih rijeka, što su vode veoma osjetljiva ekosustava. Pogoršanje kakvoće voda u tim uglavnom zaštićenim područjima...može izazvati teško sagledive negativne posljedice na tamošnju floru i faunu. Kada se izdvoje još aktivni i potencijalni turistički centri, preostaje u Dalmaciji veoma uzak nekontuiran pojas uz obalu mora....» 

2.2. Dakle, kriminalna i zločinačka je navedena tvrdnja Studije da su: «osnovni geološki, hidrološki, prometni i urbanistički uvjeti na čitavom području kaštelanske zagore vrlo povoljni za smještaj ovakvog objekta». Ovo ukazuje i na elementarno nepoznavanje prirodnih svojstava krša, čija su najvažnija svojstva da je šupalj i nepredvidiv. Sve to potvrđuje i novinski članak Slobodne Dalmacije od 26. 1. 1985.g. naslova Industrija bi ugrozila Jadro, koji prenosi nalaze hidrogeološke studije koju je izradio Geološki fakultet u Zagrebu (u privitku 2). Tu se navodi da je hidrogeološka studija područja Zagore «pokazala da industriji nema mjesta u Zagori jer bi time bili ugroženi izvori rijeke Jadro i Žrnovnice koji su osnovni snabdjevači pitkom vodom područja od Omiša do Trogira...  industrija koja imalo zagađuje okolinu otpadnim vodama ne smije biti tamo locirana.... Teren kroz koji prolaze te rijeke uglavnom se sastoji od propusnih stijena. Tako bi, sve ono što bi zagadilo tlo u Zagori, podzemnim putovima ili kišom brzo stiglo do samog izvora pitke vode Splita... Zaštiti Jadro i Žrnovnicu od bilo kakvih štetnih tvari koje će umanjiti njihovu čistoću, zajjednički je zadatak i planera i urbanista i samih građana. Svaki eventualni propust u tom poslu može nenadoknadivo ugroziti sadašnje i buduće generacije stanovnika ove općine.»:

2.3. U stavku prvom na str. 2 Studije navode se kriteriji višekriterijalne metode, ali se oni kroz sam tekst Studije:
-većim dijelom krivo i netočno prikazuju i «obračunavaju»:
-prostornoplanski kriteriji, poglavito udaljenost lokacije od naselja, jer je lokacija nadmorske visine 470 metara zrakom i podzemnim tokovima voda povezana sa cijelom Dalmacijom,
ili
-sasvim zapostavljaju ili lažno iskazuju:
-kriteriji zaštite okoliša; potpuno je zanemaren utjecaj na zdravstveno stanje Dalmacije kroz mogućnosti prenošenja bolesti trovanjem voda, zraka, prenošenjem zaraze sa deponija životinjama, utjecaj na zaposlenike, utjecaj na uništenje djevičanski očuvana krša Dalmatinske Zagore i obveze iz Deklaracije o istraživanju i zaštiti krša,
-ekonomski kriteriji; nisu vrednovani gubici onemogućavanja poduzetništva primjerena kršu: proizvodnja ekološke hrane i svi oblici turizma i rekreacije (seoskog, zdravstvenog, lovnog, zimskog, ljetnog i dr.),  koji pružaju mogućnost da se Dalmatinska Zagora razvije u Hrvatsku «Švicarsku»,
-tehničko-tehnološki kriteriji; osobito inženjersko-ekološke i geotehničke značajke lokacije, nisu ni istraženi, ni uvaženi, niti se dalo objašnjenje hidrogeološke karte  iz priloga 1, što bi u cijelosti i nepobitno potvrdilo nepovoljnost ove lokacije,
-kriteriji izvodljivosti (sociološka prihvatljivost lokacije, složenost i trajanje imovinsko-pravnih procedura, prihvatljivost lokacije mogućnošću proširenja); osobito su krivo predstavljeni, jer isti ne postoje zbog tvrdog stava građana. Navođenje «sindroma NIMBY na str. 220, s jedne strane, očit je dokaz krivog pristupa nositelja zahvata i krive procjene autora Studije, a s druge strane i pljuvanje po dostojanstvu žitelja Dalmatinske Zagore.

2.4. U stavku drugom i trećem na str. 2 Uvoda Studije iznosi se da je od tri spomenute lokacije (Lećevica, Opor i Otišić) izabrana Lećevica bez provođenja dodatnih istraživanja.

2.5. U stavku trećem na str. 2 Uvoda osobito dominira druga rečenica: «Općina Lećevica pristala je da se provode dodatni istražni radovi na lokaciji, a koji su potrebni za izradu ove Studije utjecaja na okoliš.» Opće je poznato da je Općina Lećevica nakon prosvjeda građana donijelo odluku o zabrani svih daljnjih istražnih radnji potrebnih za izradu Studije (dokument u privitku 3), te je ovaj navod Studije očita laž.
           
Studija bi trebala raspolagati odgovarajućim istražnim radovima sa terena lokacije. Očito je da se u terenu platoa Razdolje nije izbušilo 10 bušotina u dužini 1 km, dubine 300 do 500 m, kako se planiralo. Mještani Kladnjica i dr. tvrde da su izbušene tri bušotine od 50, 60, i 170 m, gdje je kod prvih pronađena voda na 40 m dubine, a najvećoj je pronađeno podzemno jezero. U Županiji se ističe potreba smanjenja istražnih troškova i, kako koji put, da je treća bušotina duboka 350, 370, 400 m. Direktor Zavoda za ekološki inženjering i jedan od izvođača istražnih radova u emisiji Radio Splita 10 11. 2004. (od 12,30 do 12,45 sati) izjavio je  da je treća bušotina duboka 600 m. Radi navedenog je sa više strana podnesena i prijava za kriminalističku istragu. Očito bi, radi vjerodostojnosti istražnih radova, trebalo da neutralna komisija stručnjaka, uz nazočnost predstavnika građanskih udruga utvrdi pravo stanje.

3. Studije ne uvažava odredbe Zakona o otpadu, o cjelovitom gospodarenju otpadom i dr.
U posljednjem stavku na str. 2 Uvoda navodi se da bi se na lokaciji Centra:
-u prvom koraku obavljala mehaničko-biološka obrada komunalnog otpada uz odlaganje izdvojenih i obrađenih, odnosno predobrađenih frakcija, a u
-drugom predvidljivom koraku išlo bi se prema termičkom iskorištavanje gorive frakcije (bala) u trenutku kada se za to steknu uvjeti.
Navodi se da je to u skladu s hrvatskom Strategijom gospodarenja otpada, što je potpuno netočno, nelogično, neracionalno i dr. Proizlazi da bi «prvi korak» mehaničko biološke obrade izdvajao frakcije, a u «drugom koraku spaljivale bi se gorive frakcije». To očito nije u skladu s gospodarenjem otpada kako ga predviđa Zakon o otpadu (NN br. 178/04), koji izričito zabranjuje odlaganje i beskorisno (i štetno) spaljivanje korisnih tvari. Suštinska pogreška Studije je što ne poštiva odredbe Zakona o otpadu o cjelovitom gospodarenju otpadom i dr., što će se dodatno obraditi u ovim primjedbama.

4. Potpuno je promašeno-izostavljeno objašnjenje zbog čega se poduzima zahvat

U dijelu Studije A. Opis zahvata i lokacije; A.1. Svrha poduzimanja zahvata navodi se:
-definicija otpada, ali se pogrešno ističe da je to svaka tvar ili predmet koje posjednik namjerava ili mora odbaciti, umjesto da se zagovara da je to korisna sirovina koja se može i mora ponovno koristiti (reciklirati i sl.)
-današnje postupanja s otpadom: stvaranje-sakupljanje-zbrinjavanje, krivo iznosi dijagnozu stanja (koja se može iskazati: stvaranje-odvoz na «legalni ili divlji» deponij) i upućuje na pogrešnu terapiju postupanja s otpadom.

5. Opis lokacije-u svom mikro pristupu, potpuno je obmanjujući i neprihvatljiv.
           
Ni navodi da je lokacija udaljena cca 1 km od naselja, iako se na slici A.1/2 Studije može  izmjeriti da je lokacija udaljena od zaseoka Manderići 750 m. Obzirom na jak vjetar, i ovaj pokazatelj od 1 km (?) je obmanjujući. Ako se uzme u obzir da trasa cestovne prometnice (prikazano na slikama-kartama A.1/1, A.1/2, A.2/1, A.2/2, A.3.12/1, A.3/12/2, A.3.13/1 Studije), kojom bi se obavljao dovoz  otpada kamionima prolazi baš kroz mnoga naselja, tada se može utvrditi da je deponij na samom pragu većine žitelja Dalmatinske Zagore.
            Iznosi se da je lokacija slabo naseljena, bez industrije, što je točno. Međutim ne valorizira se da je to upravo i najveća vrijednost tog prostora koji se treba proglasiti zaštićenom prirodnom sredinom (posebni rezervat, park-šuma, zaštićeni krajolik, spomenik prirode i sl.). Deklaracija o istraživanju i zaštiti krša, činjenica da je «dalmatinski krš» znanstveni pojam, konkretni projekti i investicije GEF-a i Svjetske banke i RH za očuvanje biološke raznolikosti krša, usklađivanje našeg zakonodavstva, konkretne poduzetničke aktivnosti proizvodnje seoske ekološke hrane i turizma ukazuju na izuzetnu u europskim i svjetskim razmjerima vrijednom prostoru. Itd.

6. Posljednji stavak na str. 4 najavljuje ne obradu već odlaganje milijuna tona otpada u Centru

Isti stavak navodi: «Autocesta Zagreb-Split prolazi 10-ak kilometara zračne linije južnije, a na njen čvor Vučevica predviđeno je spajanje rekonstruirane (dijelom i potpuno nove) ceste preko Lećevice (nešto više od 18 km). To ukazuje da se u Centar namjeravaju dovoziti milioni tona otpada. Zašto bi se radila nova cesta kad je postojeća malo iskorištena-ima kapacitet znatno veći od više stotina tisuća tona na dan (uz uvjet kapaciteta jednog cestovnog traka od 900 do 1000 PAJ/sat, opterećenje kamiona od 10-20 tona otpada po vozilu, za 24 sata radnog dana). To potvrđuje i posljednji kriterij odabira lokacije na str. 2 koji glasi :»prihvatljivost lokacije mogućnošću proširenja».
Isto potvrđuje spomenuta izjava dr. Weissa na radio Splitu o izgradnji industrijskog kolosijeka do Centara i dovozu otpada maršrutnim vlakovima sa velikih udaljenosti. Slične izjave na javnim skupovima iznosio je dr. Jakša Miličić.  

7.  U dijelu Studije A.2. Podaci iz dokumenta prostornog uređenja navode se dokumenti prostornog uređenja i najznačajnije odrede istih dokumenata, ali se one ne poštuju od odgovornih državnih tijela, pa ni autora Studije:

U stavku prvom navodi se:
-Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije nije bio na uvidu u Općini Lećevica, niti su žitelji imali mogućnost uvida u drugom mjestu zbog nepostojanje prometnih veza;
            -Navodi se da je Prostorni plan Općine Lećevica u izradi, a utvrđuje se lokacija Centra;
           -Navodi se veći broj odredbi PPSDŽ ali koje Studija i lokacija u Lećevici ne uvažava: smanjenje nastanka otpada, razne načine iskorištenja otpada, utvrđivanje lokacije na cjelovito razrađenim kriterijima i smjernicama, …
-Na str. 9, prvi stavak ukazuje da je potrebno vrednovati ukupne prostorne značajke buduće lokacije s osobitim naglaskom na:
-geološke pogodnosti terena, a umjesto vodonepropusne tupine a odabran je ljuti goli krš sa utvrđenim poznatim brojnim tokovima i prirodnim rezervoarima pitkih voda,
-ukupnoj  prirodnoj osnovi, koja ukazuje na potrebu očuvanja tog djevičanski očuvanog  prostora,
-ekonomskoj osnovici, a zagovara se lokacija Lećevica gdje bi isti pogon koštao 40 milijuna eura, dok bi taj pogon uz Karepovac ili u tupinolomima koštao 8 do 10  milijuna eura (vidi novinski članak u privitku 4)
-društvenim okolnostima, a koje ne idu u prilog novih civilizacijskih sramota-novih Kareovaca           
Na str 9., stavak drugi Studije citira prednosti koje se trebaju uvažavati kod izbora lokacije Centra:
-na područjima gdje postoji veći izvor otpada; kod čega Općina Lećevica ima 0% otpada a Grad Split i okolni gradovi 70% otpada Županije. Apsurdno je da se Centar Studijom locira tamo gdje ima 0% otpada, na udaljenosti 40 km od spomenutog izvora 70 % otpada i 160 km od 30% otpada
-na području gdje se utvrde sigurni uvjeti s gledišta hidrologije; za što Studija nalazi da je lokacija u Općini Lećevica nepovoljna i opasna. U poglavlju Vrednovanje prihvatljivosti zahvata, na str 153, u stavku trećem navodi se mogućnost ekološke nesreće zbog onečišćenja podzemnih i površinskih voda, mogućnost zaraza, raznošenje neugodnog mirisa i dr.
U posljednjem stavku na str. 5 prenosi se iz knjige 3. Plana prostornog uređenja odredbe točke 3.7.1., pored ostalog i: «iz ekoloških i gospodarskih se razloga predlaže moguće veće smanjenje broja deponija, odnosno konačno izgradnja jednog Centra za gospodarenje otpadom s odlagalištem za područje cijela Županije. Alternativa je izgradnja najviše pet sanitarnih deponija na cijelom području Županije, koje bi postupno trebale postati pretovarne stanice i međuskladišta otpada,…». Međutim Županija nije odredila tih pet alternativnih   lokacija Centra otpada.
Na str. 10 u stavku prvom ukazuje se na zahtjev PPSDŽ za ustroj «Cjelovitog sustava gospodarenja otpadom (CSGO), koji polazi od potrebe odlaganja samo minimalnih količina u potpunosti iskorištenog i obrađenog otpada. To znači da će na razini Županije u konačnici biti dostatno samo jedno odlagalište otpada, uz razvitak nekoliko centara za reciklažu i obradu otpada. Možda prije odlaganja treba prihvatiti postupke biološke i termičke obrade otpada. Primjerice, moguće je u cementnoj industriji osigurati kvalitetnu reciklažu energije iz laganih (energetskih vrijednih) dijelova otpada: gume, plastike, papira, drva, tekstila....» Navedeno je u mnogo čemu pregazila europska praksa i  zakonodavstvo.
Također je slijedeći stavak Studije, koji citira Odredbe za provođenje knjige 4. PPSDŽ, točke 4.9. Postupanje s otpadom zbunjujući i neusklađen s Zakonom o otpadu, osobito u tvrdnji da će se «u budućnosti otpad  zbrinjavati i obrađivati isključivo u Centru za gospodarenje otpadom». O obradi mikrozone Općine Lećevica, Općine Prgomet i Grada Vrlike, te kriterijima analize (prostorno planski kriteriji, ekološki kriteriji i mjere zaštite, ekonomski kriteriji, tehnološko-tehnički kriteriji i kriteriji izvodljivosti), koji se navode u ovom trećem stavku na str. 10 Studije suprotna je tvrdnji navedenoj u Uvodu Studije, stavak drugi i trećem na str. 2, gdje se iznosi se da je od tri spomenute lokacije (Lećevica, Opor i Otišić) izabrana Lećevica bez provođenja dodatnih istraživanja.
Na str. 10 Studije prenosi se iz PPSDŽ da su višekriterijalnom analizom predložene tri makro lokacije kao potencijalna mjesta budućeg Centra za gospodarenje (CZGO), te da je Studija, koja je obuhvatila analizu prometnih, krajobraznih, geomorfoloških, hidroloških i dr. osobina, utvrdila da je cijeli zapadni dio Županije (zapadno od okomice Kraljevci-Lećevica-Kladnjice, isključujući obalno područje) ima skoro identične karakteristike u smislu izgradnje CZGO, te da će se daljnjim ispitivanjem tla, utjecaja na vode, kakvoće zraka i razine buke kao i područje flore i faune na prostoru šire lokacije ocijeniti najpodesnija lokacija. Ovdje je bitno uočiti da je izokrenuta istina za «zapadni dio Županije»: isključeno obalno područje, za razliku od zagorskog dijela Županije je vodonepropusno područje lapora (tupine) i već devastirano bukom, prometnicama, urbanizacijom itd., sa tlom otrovnim povećanim količinama metala i dr., zrakom zagađenim olovom i sl., u požarima opustošene flore i faune, gdje se ne mogu ugroziti dotoci pitke vode zbog nepropusnosti tla i zbog nadmorske visine terena. Protivno tome ipak se Centar locira tamo gdje se očito ugrožavaju vodozemne vode, uništava postojeća flora i fauna, truju zdrava pluća Dalmacije, hoće zatrovati još očuvano zdravo tlo za proizvodnju ekološke hrane, onemogućiti razvoj poduzetništva Dalmatinske Zagore temeljem postojećih jedinstvenih prirodnih resursa.
Stravičan je navod na str. 12 Studije, posljednja alineja nastavka posljednjeg stavka str.11. da će se u Centru «odrediti mjesto za pokop uginulih životinja koje zadovoljava uvjete ukopa.»     
U prvom stavku na str. 12 Studije navodi se : «Od odlučujućeg je značenja u budućnosti smanjiti količinu otpada koji se mora deponirati,...». Protivno tome Studija planira povećanje otpada od 154.587 tona u 2005. god. na 240.119 t u 2030. god. (tablica A.4.2/1 str. 109 Studije), a slijedom toga daje projekciju količina otpada za obradu i zbrinjavanje u Centru od 151.495 tone u 2005. god. do 188.406 t u 2030. god., čime bi se u Centru kumuliralo do 2030 god. 4.536.260 m3 otpada.

8. Prema napisanom na str. 22 Studije, meteorološki podaci šireg područja temelje se na najbližoj meteorološkoj postaji u Splitu (Split-Marijan), što najblaže rečeno izaziva podsmjeh za primjenjivost istih na planiranu lokaciju Centra. Stoga se za tekst Studije na str. 22-25 može reći da predstavlja dobru zaradu za neizvršen rad. 

9. Na str. 26 Studije, u prvom stavku navodi se da «U području nema većih mjesta niti izvorišta vode.» To je očita laž, što potvrđuje i prilog 1 Studije-hidogeološka karta šireg područja. Dapače, u području su mnogi presušeni bunari i lokve žive, nepresušne vode, osobito koritima negdašnjih velikih rijeka. Vinjankuša, Duliba, Dubla i dr.

10. Istražni radovi nisu u cijelosti izvršeni,  rezultati prikazani u Studiji su netočni, proturječni i smiješni
Navodi se na str. 26 Studije da su «Raznovrsna i opsežna istraživanja za lokaciju Centra utvrđivala mogućnost onečišćenja podzemnih voda iz eventualno izgrađenog centa, te da istražno područje ima dimenzije oko 1.500x4.000metara ili za 6.000.000 m2 . Kako se navodi, provedeni su fotogeološko-tektonska istraživanja, geofizička istraživanja, detaljno terensko geološko kartiranje, strukturno-istražno bušenje, praćenje bušenja i interpretacija podataka iz bušotina, ispitivanje kakvoće podzemnih voda i trasiranje podzemnih voda. U svezi navedenih radova podnesene su sa raznih strana krivične prijave, zbog očitosti u kriminalnim radnjama iskazivanja i naplati neizvršenih radova.
Navodi se, što znaju i «mala djeca», da se na istraživanom okršenom terenu nalaze ispucale karbonatne stijene s brojnim pukotinama, prslinama raslojavanja, rasjedima,...okršavanja,... kredni vapnenci s ulošcima dolomita i dr.
Slike A.3.2.2/1, i A.3.2.2/2 su izrađene u premalom mjerilu i s potpuno nevidljivim podacima iz legendi slika. Slika A.3.2.2./3 očito je uvećana više puta u odnosu na mjerilu 1:50.000 koje se za istu navodi.
Navodi se na str. 29 da su bušotine B-1 i B-3 izbušene do 60 metara, a B-2 do dubine 400 metara. Pored drugačijih dubina, nego što su ranije iznošene javnosti, radi čega je, pored ostalog, tražena kriminalistička istraga, sada se u Studiji navodi da je voda pronađena samo u bušotini B-2 na dubini od 312 m, ali, kako se navodi na str. 30 Studije, ispitivanja su pokazala da je voda neispravna za piće zbog povišenih vrijednosti nitrita, nitrata i amonijaka te mikrobioloških parametara. Navodi se da bi takvo stanje vode moglo biti od septičkih jama okolnih naselja. Kako je udaljenost najbližih naselja najmanje 1 km, a ista su slabo naseljena i na znatno manjoj nadmorskoj visini, a na okolnom neobrađenom polju nikad se nije koristili umjetno gnojivo i sl., proizlazi da na rečenoj lokaciji Centra voda teče uzbrdo, unatoč što je istražna bušotina bila pod stalnom stražom, (ili da su istražni radnici, zbog nedostatka wc-a  pišali u istražnu  rupu B-2.; također i ostavili gomilu pet ambalaže i ostalog smeća na istražnom radilištu).
Biserasto je objašnjenje trasiranja podzemnih voda. U bušotinu B-2 16. kolovoza 2004. god. stavljeno je 80 kg trasera otopljen u 1m3 vode, nakon čega je u dodatno pod tlakom ubrizgano 50 m3 čiste vode. (Čudna računica: u kamenu nepropusnu bušotinu duboku 400 m ubrizgati 50 m3 vode?). Uzimani su uzorci 30 dana na 6 izvora, ali nije utvrđena pojava trasera. Opažanje i uzorkovanje je nastavljeno do 11. studenog 2004. g. Praćenje je i dalje nastavljeno. (?!!) Vrlo upitno praćenje u sušnom-beskišnom razdoblju na temelju jedne bušotine, upitne dubine. A ipak se utvrdilo da je «sa lokacija Centra mogućnost onečišćenja podzemnih tokova voda svedena na minimum».
Za odabranu lokaciju se tvrdi da odgovara zahtjevima Centra, iako se u komentaru hidrogeološke karte područja općine Split navodi:
-teško je objasniti mehanizme izviranja velikih priobalnih izvora i vrulja u Kaštelanskom zaljevu, tečenja podzemnih voda i utjecaj budućeg centra na podzemne vode,
-prisutni su zamršeni strukturni odnosi koji su rezultat dugotrajne tektonske aktivnosti u području i širem okružju,
-brojni pukotinski sustavi procesima korozije u vapnencima dodatno su prošireni, što snažno utječe na povećanje sekundarne poroznosti a samim time i na hidrološke odnose,
-na predviđenoj lokaciji budućeg Centra mogu se očekivati potresi jakosti i veći od VII.0 MCS ljestvice,
-navode  se litološke osobitosti stijena, njihovu raspucalost, strukturni položaj itd.

11.  Očito je da sa lokacije Centra mogućnosti zagađenja podzemnih vodotoka nisu teoretske. Tome treba dodati i trovanje olovom iz goriva povećanog broja cestovnih vozila koja dovoze-odvoze otpad, otrovnim tvarima iz prašine otpada, uljima i korozivnom asfaltnom tvari sa prometnica i dr. izvan same lokacije, a koji kiše prenose u podzemlje i prema Jadru, Pantanu, Krki i dr.

Napisano je u dijelu A.3.3.4. Formiranje i tečenje površinskih i podzemnih voda (str. 37 Studije) da se predmetna lokacija Centra:
- nalazi da na predmetnoj lokaciji gdje oborinske vode brzo dolaze do «vodnog lica»,
- radi se o karbonatnim vodonosnicima velikih dimenzija sa pritocima iz prostranog krškog zaleđa, gdje glavnina dubokih krških voda prolazi do mora ( str. 38),
- duboke krške vode približavajući se moru… na površini pojavljuju u obliku snažnih priobalnih izvora i vrulja,
-nalazi u razdjelnici velikih krških izvora Jadro i Pantan
-svrstana u IV zonu sanitarne zaštite izvora Jadro i Pantan, što bi prema odredbama PPŽSD značilo da u toj zoni: postoji  obvezu izgradnje nepropusne kanalizacije i sustava za pročišćavanje otpadnih voda prije upuštanja u recipijent, zabranjuje se postojanje i izgradnja građevina bazne kemijske i metalurške industrije, transportnih cjevovoda za opasne tvari i deponija neobrađenog otpada, itd.

U podnaslovu A.3.4. Završni komentar i zaključak konstatira se: «Najvažnije je pitanje kamo teku i gdje istječu podzemne vode koje se iz područja budućeg Centra infiltriraju u prostrano krško područje i pridružuje se drugim podzemnim vodama koje dotječu iz prostranog krškog zaleđa?», te se odabire tehnologija rada koja na minimum svodi nastajanje procjednih voda (posljednji stavak na str. 38 Studije)
U Studiji (A.4.4. Tehnologija mehaničko-biološke obrade otpada i dr.) ne navode se količine procjednih voda. U podnaslovu A.4.9. Vrsta i količina utroška energije, vode i ostalog navodi se da je potreba Centra za vodom (za održavanje higijene i tehnološke potrebe) cca 9.800 m3 /god. U podnaslovu Otpadne vode navodi se da je gubitak pri pranju od 20 % količina koje ne odlaze u sabirnu jamu, te da se predviđa odvoz 1.200 m3 / god vode.

12. Pisac teksta Studije A.3.5. Pedološki podaci nema veze sa stvarnošću ni u obalnom prostoru niti u Dalmatinskoj Zagori.
Na str. 39, u stavku prvom i drugom netočno se konstatira da je lokacija Centra u «obalnom području Splitsko-dalmatinske županije», te da «napuštena poljoprivredna zemljišta postupno osvaja bor, pa dolazi do proširenja šumskih zona na štetu poljoprivrednih površina.

13. Pisac kriminalnog teksta Studije A.3.6. Bioekološki podaci također nema veze sa stvarnošću u Dalmatinskoj Zagori niti sa ekologijom.
Netočno se navodi da na ovom prostoru nema zaštićenih florističkih elemenata.
Navodi se da od životinjskih vrsta postoji cijeli niz zaštićenih vrsta koje obitavaju na širokom području i užoj lokaciji, ali da to ne predstavlja prepreku izgradnji Centra, jer će «sve ptice i šišmiši i dalje moći boraviti uz lokaciju bez ikakvih smetnji za njihov opstanak», a «ostale vrste koje borave na tlu same lokacije se ovdje ne gnijezde već će se izgradnjom Centra odmaknuti od uže lokacije i neće biti ugrožene izgradnjom istog.»
U popisu biljnih i životinjskih vrsta koje žive na ovom prostoru mnoge najvažnije se izostavljaju  ali i netočno navode vrste koje tu ne rastu. Svaka «baba» zna da tu ne raste brnistra (Spartium junceum). Ali zna za hrast lužnjak (Quercus robur), cer (Quercus cerris), hrast kitnjak (Quercus petraea), orah (Juglans regis), smrič (Juniperus oxycedrus,), klen (Acer campestre), drača (Paliurus spina-christi Mill), crveni i bijeli glog, divlja kruška, divlja jabuka, rašeljka, trnina, divlja ruža,razne vrste lukovica (vilin luk, vinogradni luk,grebenasti luk, vlasac, bridasti luk, glavičasti luk, pasji luk, zmijin luk,…), veprinu, razne kozlace, rogoz, razne koprive, kiselice, viljušac, razne lobode, razni štirovi, miakinje, makovi, rusomača, ljubice, sljezovi, stole, žednjaci, bobovljak, čuvarkuća ,šumske jagode, kadulja, vrijs, iva, dubčac, majčina dušica, trputac, bosiljak, bazga, pelin, tratinčica, divlji neven, osjaci, badalj, kravljak, cikorija, maslačak, zečevac i mnogo dr.
Lako je napamet pisati kukce, ptice , životinje…da se smiju «seljaci» od golema manjka i ponekog viška.

14. Izneseni su netočni «statistički» podaci koji nemaju uporišta u stvarnosti situacije na terenu
           
            U podnaslovu  A.3.7.1.  (na str. 49) prikazana su kulturna dobra prisutna na području Općine Lećevica, u kom je previše nedostataka zbo neistraženosti i neevidentiranja kulturnih dobara.
Tako se za Divojeviće navode samo četiri lokaliteta a u Kladnjicama samo dva. U iste se ne ubraja ni na kilometre dugačak kontinuitet svih razvojnih faza starohrvatskog groba (od ukopa u škrapu, preko zajedničkih i pojedinačnih gromila, nadgrobnih ploča, stećaka…i križa), gradine sa nalazima iz brončanog doba, brojne lokacije oko lokava i bunara sa grčkom i rimskom keramikom i dr., što je dijelom pohranjeno i poznato muzejima Splita.
Također navode se spomenici Općine sa udaljenosti 10-15 km, a izostaje prikaz kulturnih dobara iz prahistorije, ilira i rimskog doba sa udaljenosti od nekoliko km, koji s u drugoj općini.
Na str. 50 Studije navodi se da u neposrednoj blizini lokacije Centra za gospodarenje otpadom nema kulturnih dobara na udaljenosti do 2 km. To je očita velika laž. Na slici A.3.8/1 na str. 51. prikazana je lokacija Centra. Neposredno (stotinjak metara zračne linije) južnije od lokacije Centra je vrh Plišivica (Tri granice) od 553 m, na kom je velika obredna gromila (čija snimka iz zrakoplova je u prilogu 6), ilirska ili hrvatska, vjerojatno vezana za kult štovanja sunca, a moguće i groblje, i u svakom slučaju izuzetno važan komunikacijski punkt (noću pomoću vatre), i zasigurno jedan od najljepših vidikovaca u Dalmaciji, s kog pogled seže do Velebita, Promine, Svilaje, Kamešnice, Mosora, Kozjaka, Vilaje,…
Južnije od Plišivice, na koti Zelenkovac i još južnijoj koti Križ (poviše Površja) su obredne gomile koje su nastavak štovanja starohrvatskog dualizma i života (kojeg simbolizira rijeka između ovih gromila (Zelenkovca: proljeća-dobra-plodnosti,..) i (Križa: muke, stradanja, zla,..). To starohrvatsko svetilište je kompletno jer rijeka teče u podzemlju ispod predviđene lokacije centra.
U podnaslovu A.3.7.2. Prirodna baština navodi se da na analiziranom području nema zaštićenih prirodnih vrijednosti. Da su autori Studije obišli teren zasigurno bi vidjeli istinu da je područje planiranog Centra izuzetan krški krajolik sa mnogim ostacima hrastovih šuma, koji mogu biti spomenici prirode, a područje Ljutine predstavlja jedinstveno područje prašume na Mediteranu, sa uvjetima proglašavanja nacionalnim parkom ili parkom prirode, strogim rezervatom ili sl.
Mnogobrojne ruralne građevine, izričaji neponovljive ljepote, su posvuda po okolnim naseljima.
Studija ne spominje brojne neistražene pećine, spilje ponore. Biljni i životinjski svijet je također neistražen.
Mnogobrojne povijesne građevine, gradine i sl. su neistražene.

15. Iznosi se potpuno kriva tvrdnja da će Centar označiti početak razvitka područja Lećevice

            U djelu Studije A.3.8. Naselja i stanovništvo iznosi se prikaz postojećeg broja stanovništva, kao potpora da će Centar započeti oporavak ovog prostora. To je potpuno je lažno iskrivljavanje činjenica. Dalmatinska Zagora sa svojom očuvanom djevičanskom očuvanošću prirode i prirodnim resursima proizvodnje ekološke hrane i raznih oblika ljetnog, zimskog i vikend turizma ima sve uvjete da postane «Švicarska». Deponij otpada ugrožava sve te mogućnosti.

16. Planirana izgradnja i zahvati u prostoru za potrebe Centra uništavaju krajobraz krša

Veličanje pogodnosti planirane lokacije Centra u Općini Lećevica u podnaslovu Studije A.3.9.
postojeća i planirana infrastruktura i zahvati u prostru obzirom na povezivanje sa autocestom i izgradnja-rekonstruiranje 18 km ceste za povezivanje sa Centrom otpada, dodatna je društvena nepovoljnost iste lokacije, jer se uništava krajobraz dalmatinskog krša,  europske i svjetske vrijednosti.

17. Podaci izneseni o krajobrazu lokacije Centra ukazuju na potpunu zaglupljenost ili zloću autora

            Navodi se na str. 53 Studije, dio A.3.10. Podaci o krajobrazu, da je lokacija Centra u udolini na nadmorskoj visini 470m, u nenaseljenom području, daleko od industrijskih objekata te da krajobrazno ne utječe na naselja. Ovakav pristup je suludo izokretanje vrijednost prostora i potpuno neshvaćanje pojma krajobraz. Iznesen je pristup gledanja na krajobraz «iz rupe» umjesto sa vrha Plišivice (Tri granice) 553m. Moli se autor da se prošeta do spomenutog vrha Plišivice, što će ga uvjeriti da je krajobraz Dalmatinske Zagore svjetska baština.

18. Krivo su navedeni razlozi uspostave Centra i isti se zločesto povezuju sa atakom na ustavna prava žitelja Dalmatinske Zagore

U Studiji (str. 53, dio  A.3.11. Razlozi za uspostavu Centra) navodi se da su Centri u skladu sa Strategijom gospodarenja otpadom, kao infrastrukturom po standardima EU za cjelovit sustav gospodarenja otpadom, čije se lokacije trebaju odrediti do 2007. god.
Međutim, cilj strategije cjelovitog gospodarenja otpadom nisu Centri, već tretiranje otpada kao korisne sirovine, koja se ne smije odbaciti kao beskorisna stvar, već staviti u ponovnu upotrebu. Budućnost civilizacije nije u otpadu i Centrima već u bezdeponijskom društvu i čistom okolišu.
U Studiji se navodi da «glavnina problema proizlazi iz nerazumijevanja i nepovjerenja ljudi koji se nalaze u blizini ovakvih centara, čemu je uzrok NIMBY sindrom». Ovakvu zločestu i neuku tvrdnju može napisati samo «vol» koji ne razumje što je cjelovito gospodarenje otpadom i koji negira temeljna ustavna prava građana Republike Hrvatske. Taj «vol» zasigurno sam nije pravilno obrazovan, informiran i ne želi surađivati na ispravnom korištenju društvenih resursa i samog otpada. Isti ne poznaje stav okolnog stanovništva, i krivo procjenjuje da je isti moguće ublažiti «prepoznavanjem pozitivnih učinaka Centra» (koje može objesiti mačku za rep)!

19. Utvrđivanje stanja kakvoće atmosfere u zoni Centra predstavlja manipulaciju «naukom» i iznošenje netočnih obmanjujućih podataka 

U trećem stavku podnaslova A.3.12. Postojeće stanje kakvoće atmosfere u zoni Lećevice  (str. 54-92 Studije) ispravno se konstatira.: «Lokacija na kojoj se planira izgradnja centra za gospodarenje smještena je u širem splitskom zaleđu, na prostoru Općine Lećevica, u ruralnom području u blizini kojeg se ne nalaze nikakva industrijska i slična postrojenja koja bi taj prostor opterećivala svojim onešičćenjem.»
Međutim ostalo je netočno, pa i suvišno:
-prema podnaslovu radi se o postojećem stanju atmosfere u zoni Lećevice, iako je lokacija Centre predviđena u 7-8 km udaljenim Kladnjicama;
- prema stavku trećem, istražni radovi kojima se utvrđivala pogodnost lokacije Centra obavljala se u najbližem naselju Barani-Kladnjice. Prema slici A.3.12/2 ili još bolje prema slici A.3.8/1 najbliže naselje nisu Barani. Daleko su bliža naselje Kalaši, Šilovići, Miškovići, Baričevići, Manderići, Milići, Jurasi, Grozdanići i dr.; 
-obzirom na prostornu dispoziciju naseljenosti u Kladnjicama i okolnim selima, može se reći da podaci utvrđeni mjerenjem u Baranima predstavljaju situaciju tog zaseoka a ne opću situaciju u Kladnjicama, Općini ili Dalmatinskoj Zagori;
-to se osobito odnosi na zaključnu konstataciju na str. 92. o rano-jutarnjoj koncentraciji sumporvodika koje potječu od neregularnih septičkih jama i gnjojišnica. (Ovdje se pridodaje bajka da će taj problem bit riješen sanacijom kroz uvođenje vodovodne i kanalizacijske mreže?!).
Zaključno je na lokaciji Barani-Kladnjice konstatirana kakvoća atmosfere prve kategorije. (Prema toj konstataciji arja na planiranoj lokaciji Centra trebala bi se koristiti u svrhu zdravstvenog liječenja a ne kao deponij otpada, kojih ima posvuda a čiste arje u Dalmatinskoj Zagori).

20. Dalmatinska Zagora, svojom čistoćom zraka, tišinom, ugođajem krajolika, resursima tla, vode, kulturnih spomenika, ogromnim prostranstvom zelenila i dr. najvrjedniji je prostor Dalmacije. Isti treba sačuvati u svakom smislu za sadašnje i buduće naraštaje, jer omogućuju razvoj poduzetničkih aktivnosti primjerenih kršu: razvoj ekološke hrane i svih oblika seoskog turizma, što je resurs za pretvaranje Dalmatinske Zagore u «Švicarsku».

Neodrživo je, u posljednjem stavku na str. 98 izrečeno stajalište da se granica dozvoljene buke mogu postaviti do granice dozvoljenog u smislu Pravilnika.... Na str. 99 Studije, treći stavak, pozivajući se na Zakon o zaštiti od buke i Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke, pretpostavljajući da se prostor Centra karakterizira kao «zona 1» navodi da imisijske granice ne smiju prijeći iznose 50 dB (a) za dnevnu odnosno 40 dB(A) za noćnu buku. Rezultati mjerenja Studije (str. 96-97) utvrđuju da se u postojećem stanju razina buke kreće od 28 do 38 dB(A). Buka se ne bi smjela apsolutno povećavati, i u ni kom slučaju ne smiju se dozvoliti najviše dopuštene 15-minutne razine veće od 40 dBA danju i 30 dBA noću. Kako rad Centra pretpostavlja učestalost dovoza otpada teškim-bučnim cestovnim vozilima, rad buldožera, bagera, rad postrojenja za mehaničku obradu otpada (str. 127 Studije) i kako se na odlagalištu predviđaju operacije (str.133 Studije): istresanja otpada na radnu površinu, rasprostiranje otpada u slojeve, zbijanje otpada i dr., očito je da bi Centar bio generator permanentne buke 80 do 100 i više dB(A), što je područje škodljivog i štetnog djelovanja na zdravlje ljudi. Kako Dalmatinska Zagora svoju budućnost nalazi u valorizaciji izuzetno očuvanog okoliša, uključivo i bogatstvo mira i prirodnih zvukova, pogodnih za svaki pa i zdravstveni turizam i sl., Centru i sa stajališta buke ne može biti mjesto u oazi Bogom danog mira i tišine!   
Na str. 189 Studije u posljednjem stavku piše: «Uslijed rada mehanizacije na lokaciji očekuje se buka od oko 80 dBA..... Također, buku stvaraju transportna sredstva, kako na odlagalištu, tako i na prilaznim cestama. Ocjenjuje se da buka neće prelaziti 75-80 dBA.» Za proračun opadanja razine buke s udaljenošću, prikazan na str. 190 prema iskustvu na terenu zbog kristalne tišine i čistoće zraka nije točan. Time je neprihvatljiva, netočna i obmanjujuća konstatacija Studije, druga rečenica stavka drugog na str. 190: «Budući da u široj okolici lokacije nema nastambi (prve nastambe nalaze se na oko 1 km, a između se nalaze prirodne barijere), problem buke s lokacije bit će od manjeg značenja za okoliš.» Sva ta vozila prolaze kroz brojna naselja i zagađuju ih bukom, plinom, prašinom,... Netočno je da «nema nastambi» i da će «problem buke s lokacije biti od manjeg značaja».
Tu se očituje i licemjernost napisanog u prvom stavku na str. 40. A.3.6. Bioekološki podaci: «Od životinjskih vrsta postoji cijeli niz zaštićenih vrsta koje obitavaju na širokom području. Sigurno je da se danas neke vrste pojavljuju i na užoj lokaciji, međutim isto ne predstavlja prepreku za izgradnju Centra. Tako će sve ptice i šišmiši i dalje moći boraviti uz lokaciju bez ikakvih smetnji za njihov opstanak. Ostale vrste koje borave na tlu same lokacije se ovdje ne gnijezde već će se izgradnjom Centra samo odmaknuti od uže lokacije i neće biti ugrožene izgradnjom istog.....To znači da izgradnja ovog centra ima u širem smislu vrlo povoljan utjecaj na floru i faunu cijele Županije.» Pitanje: «Gdje je ta flora i fauna, cvijeće i pjev ptica na Karepovcu?» Transport i buka vozila od 75-80 dBA kroz zagorska naselja Županije, sve njih pretvaraju u Karepovac!
Sa ekološkog stanovišta, buka i vibracija, iako su manje zastupljena tema od smeća ili smrdljiva zraka Splita, Kaštela...., jedan su od najtežih oblika zagađenja čovjekove sredine. Slavni njemački bakteriolog Robert Koch govorio je početkom 20-tog stoljeća: « Jednog dana buku ćemo morati isto tako ogorčeno suzbijati kao koleru i kugu.» 1975. god. svaki drugi građanin Njemačke imao je smetnje od buke, a svaki peti je bio bolestan. Stari Kinezi, 200 god prije Krista, pojedine smrtne kazne izvršavali su bukom. Optimum zvučne razine za čovjeka je 20 dBA, što je razina glasnoće kod šaptanja. Tiha glazba je 40 dBA. Intenzitet običnog razgovara je 50-60 dBA. Buka gradske ulice je 80 dBA, Prolaz brzog vlaka 100 dBA. Motor zrakoplova je 120 dBA, a kod polijetanja mlaznog aviona je 160 dBA. Buka od 120 dBA stvara fizičku bol, a 170 dBA uzrokuje smrt. Medicina dokazuje da buka između 30 i 60 dBA uzrokuje nemiran san, a viša od 60 dBA budi iz sna. Dugotrajna buka od 60 dBA izaziva zamor sluha te čovjek treba odmor. Buka od 60-90 dBA naglo povećava zamor, smanjuje koncentraciju, a kod izvjesnog postotka osjetljivih ljudi može dovesti do trajnih fizioloških promjena. Ako je radnik izložen buci jačoj od 80 dBA, neophodno mu je skratiti radno vrijeme.
Već pri jačini zvuka od 60 do 70 dBA javlja se efekt: promjene u cirkulaciji krvi, koje nastaju kao rezultat ubrzanog rada srca i povišenog krvnog pritiska, mijenja se mehanizam raspodjele krvi (veće količine odlaze u mišiće, mozak i ostale organe važne za obranu ili kretanje na račun drugih dijelova tijela) i dolazi do pojačanog lučenja adrenalina i noradrenalina koji utiču na rad srca.
Buka od 80 dBA predstavlja “granicu podnošljivosti”. Ako je intenzitet buke veći od 80 dBAb, pri 1000-1500 Hz, nastaje negativan utjecaj na zdravlje čovjeka, te se govori o “zvučnoj (akustičnoj) traumi”. Osobe koje su duže vrijeme izložene industrijskoj buci iznad 80 dBA pokazuju osim izvjesnog oštećenja  sluha i neke druge simptome: glavobolja, zvonjenje (šum) u ušima, zamor i vrtoglavica. Šum u uhu (može nastati i zbog drugih razloga) je vrlo neugodna smetnja koju može čuti i liječnik, a očituje se kao pulsirajući ili nepulsirajući zvukovi. Šum u uhu može izazvati brojne tegobe, u prvom redu psihičke. Uzrok šuma se teško utvrđuje, te je teško odrediti i primjerno liječenje. Kod mnogih bolesnika kao posljedica šuma javlja se tjeskoba i strah. Jak stres dovodi do općeg pogoršanja psihičkog zdravlja. U nekim slučajevima javlja se i fobija, pa šum postaje istinska opsesija.
Izlaganje buci  jačine do 85 dBA ili 90 dBA izaziva “primjetan stupanj gubitka sposobnosti” sluha: čovjek ne čuje  govor normalne jačine u tihoj sredini na rastojanju od 1-1,5 metara.
Nagluhost i gluhoća. Za nastajanje nagluhosti i gluhoće intenzitet i trajanja buke predstavljaju njenu najveću opasnost, a značajnu ulogu imaju i spektar i vremenski oblici buke. Čulo sluha po pravilu je osjetljivije na visoke frekvencije, a stupanj osjetljivosti varira u zavisnosti od posljedica. Po sastavu buka može sadržavati sve frekvencije, od dubokih, preko srednjih do visokih. prodoran zvižduk sadrži uglavnom samo visoke frekvencije. Smatra se da je buka visokih frekvencija štetnija za sluh od dubokih frekvencija. Oštećenja uha zbog kronične izloženosti snažnom zvuku (70-100 dBA) počinju obično na frekvencijama 4000 Hz, dakle izvan govorne sfere, te ljudi svoju nagluhost primijete tek onda kad se ona razvije već toliko da zahvati i govornu sferu. Osobe koje imaju otprije oštećen sluh, i starije osobe, sklonije su takvim oštećenjima. Najalarmantniji simptom početka takvog kroničnog oštećenja sluha jest pojava šuma, a ne smanjenje sluha, jer su govorne frekvencije (512- 2 048 herca) u početku sačuvane. Tek kada i te frekvencije budu zahvaćene, bolesnik počinje osjećati gubitak sluha, a tada regresija više nije moguća. Jedina je mjera sprječavanja nagluhosti u preventivnim mjerama. Međutim, šljemovi, antifoni, pokrivala za uši, čepići ili obična vata očigledno ne mogu zadovoljiti, niti se svi strojevi mogu učiniti bešumnima. Uzaludno je i to da radnici na bučnom radnom mjestu rade skraćeno radno vrijeme ili da se premještaju svakih nekoliko dana na tiše radno mjesto, jer se time proces nagluhosti samo usporava a broj nagluhih se povećava. Nagluh čovjek je u znatnoj mjeri invalid, što je izvanredno skupo za društvo.
Buka bolno i nemilosrdno napada čovjekove uši. Ljudsko uho izmučeno je bukom počinje otkazivati poslušnost i sve više i više dolazi do nagluhosti, a ponekad i gluhoće. Štetni utjecaj buke se pri tome ne ograničava samo na oštećenje sluha, već ima djelovanje na čitav organizam; preko daleko opasnijeg spektra utjecaja na neurovegetativni sustav, krvotok uopće i rezultate rada, sa negativnim posljedicama na psihofizičku sposobnost čovjeka u životnoj i radnoj sredini, i sa izazivanjem invalidnosti u čestim situacijama. Na buku osobito reagira nervni sustav, a velike su  i posljedice koje ima na rad krvotoka, žlijezda sa unutarnjim lučenjem i motorne reakcije.
Pod djelovanjem jake buke povećava se krvni tlak, izmjeni se ritam disanja i rad srca, smanjuje se kiselina želučanog soka, usporava se proces probavljanja hrane, poremeti se radna sposobnost stanica kore velikog mozga. O aktivnom učešću centralnog živčanog sustava na reakcije organizama na buku svjedoči niz simptoma: popuštanje pozornosti, besanica, glavobolja, vrtoglavica, razdražljivost, dekoncentracija, živčana napetost i sniženje radne sposobnosti. Pod utjecajem intenzivne buke također se smanjuje oštrina vida. Osim toga narušava se normalni osjećaj za boje, pri čemu se zapažanje zelene i plave boje pogoršava, a crvene slabi.
Pod utjecajem buke može doći do pojačanog lučenja kortizola koji igra značajnu ulogu u kontroli brojnih funkcija ljudskog organizma. Kortizol kontrolira djelovanje andrealina i noradrenalina na krvni sustav, povećava sadržaj šećera u krvi, utječe na otpornost prema infekcijama i mijenja reakciju organizma na inflamatorne procese. Pojačano lučenje kortizola djeluje i na smanjenje određenih funkcija jetre.
Izuzetno je štetno i dugo izlaganje vibracijama. Posljedica su najčešće razorne po centralni nervni sustav.
Ni čovjek niti životinje neći živjeti u sredini Centra sa 80 dBA?! Svi moralni ljudi nikad neće popljuvati svoju Majku, svoj Dom i čuvati će zrak, vode, biljke, šume, životinje, življenje ljudi i mir u posljednjoj oazi Božjeg zvuka Dalmacije, u Dalmatinskoj Zagori!

21. Studija u cijelosti negira odredbe Zakona o otpadu za cjelovitim gospodarenjem otpada (sprječavanje nastanka otpada, smanjivanja količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na okoliš i dr.). Ona predviđa gotovo cjelokupnu količinu otpada Županije dovoziti u Centar, bez prethodnih mjera na koje Županiju obvezuje čl. 10. Zakona o otpadu (Plane gospodarenja otpadom županije: 1. mjere izbjegavanja nastajanja i smanjenja otpada, 2. mjere gospodarenja otpadom prema najboljoj dostupnoj tehnologiji koja ne zahtjeva previsoke troškove, 3. mjere iskorištavanja vrijednih osobina otpada, odnosno mjere odvojenog sakupljanja otpada i dr.). Studija je stoga koncepcijski i u cjelosti pogrešna i neprihvatljiva!

           Čl. 25. Zakona o otpadu propisuje: «Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se odvojeno sakupljati i skladištiti kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu s odredbama ovog Zakona.» Također čl. 32 propisuje: «Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se oporabiti.»
Tekst Studije, poglavito dio od str. 103-146 potvrđuje nepoštivanje navedenih odredbi Zakona. 

U opisu: A.4. Opis zahvata; str 99-107 iznosi se dijagnoza stanja u postupanju otpadom u Županiji (sakupljači, mehanizacija, postojeće tehnologije prikupljanja, obrade i zbrinjavanja, količine i sastav otpada i dr.). U 2004. god. na odlagališta županije dovozilo se oko 150 000 tona komunalnog i proizvodnog otpada (str. 104, prvi stavak). Prema iskazanoj analizi sastava otpada (tablice A.4.1.4.4./1 i A.4.1.4.4./2 str. 104-105) vidljivo je da se gotovo cjelokupni otpad može iskoristiti. Unatoč toga na str. 108-112 Studije iskazuje se da će procijenjena količina otpada koja će nastajati na području Splitsko-dalmatinske županije za razdoblje 2005-2030. god. rasti od 154.587 t/god do 240.119 t/god. (str.109), a projekcija količina otpada za obradu i zbrinjavanje u Centru za gospodarenje otpadom rasti će za isto razdoblje od 151.495 t/god do 188.406 t/god (str. 111). Primarno smanjenje količine otpada za obradu provedbom primarne reciklaže iznosi po Studiji maksimalno 22% (str. 111).???
Dosadašnja istraživanja i mišljenja uvaženih stručnjaka (prof. Tomislav Lerotić i dr.) ukazuju na drugačiji sastav komunalnog otpada. I na PAN kutiji za sakupljanje otpada stoji podatak od 30% zastupljenosti papira u komunalnom otpadu, a procjenjuje se da su količine biomase isto tolike. Studijska iskustva iz Austrije, koje je za građane, novinare i predstavnike eko udruga krajem prošle god. organizirala Županija splitsko dalmatinska, pokazala su da se u domaćinstvima može izdvojiti 80% otpada za direktnu reciklažu-bez deponija i pogona za MBO otpada. Studija svojim pristupom predstavlja vraćanje u «kameno doba» postupanja sa otpadom kao smećem, koje treba gurnuti u tuđe dvorište (Dalmatinsku Zagoru).
U knjizi Otpad nije smeće, autora Zlatko Milanović, Sanja Radović, Vinko Vučić, koju je 2002. g. objavio nakladnik Gospodarstvo i okoliš, Zagreb, na str. 13 piše: «Teoretski se iz kućnog otpada može iskoristiti 80 težinskih postotaka otpada odnosno četiri petine! Ostatak od oko 20 % čine sitni otpad (prašina), ali i neke također potencijalno iskoristive otpadne tvari kao npr. tekstil, guma i drvo.»
Pristup Studije da se od ukupne procijenjene količine otpada Županije :
-u 2005. god. od 154.587 tona
-u 2030. god. od 240.119 tone
u Centru zbrine:
-u 2005. g. 152. 211 t
-u 2030. g. 188.406 t 
ukazuje da autori Studije ne razumiju smisao cjelovitog gospodarenja otpadom, a niti uvažavaju odredbe Zakona o otpadu, koji obvezuje županije da donesu plan gospodarenja otpadom i osiguraju provedbu mjera gospodarenja posebnim kategorijama otpada, do 1. listopada 2005. (čl. 99, 7. i 10 Zakona o otpadu).

22. Studija iskazuje proturječnost i nezakonitost u postupanju sa opasnim otpadom

            Zakonom o otpadu čl. 13.) propisuje:
-stavak (2): «Država je odgovorna za gospodarenje opasnim otpadom i za spaljivanje otpada.
-stavak (3): «Vlada RH osigurava uvjete i propisuje mjere za gospodarenje otpadom iz stavka 2. ovoga članka u skladu s odredbama ovoga zakona.» 
-stavak (4): «Županija i Grad Zagreb dužni su na svom području osigurati provedbu propisanih mjera za gospodarenje otpadom iz stavka 3. ovog članka.

Članak 26. Zakona o otpadu propisuje:
-stavak (1): Opasni otpad mora se sakupljati, skladištiti i prevoziti odvojeno, svaka vrsta opasnog otpada za sebe i odvojeno od neopasnog komunalnog otpada.
-stavak (2): Prilikom skupljanja komunalnog otpada mora se iz njega izdvojiti opasan otpad i njime gospodariti u skladu s ovim Zakonom.

            Na str. 106 Studije, podnaslov A.4.1.4.5. Otpad koji se ne smije dovoziti u Centar za gospodarenje otpadom, u stavku drugom napisano je: «Budući da u Centru za gospodarenje otpadom nije predviđena predobrada ili obrada opasnog otpada, njega se ne smije dopremati u Centar». U podnaslovu A.4.1.4.6. Otpad koji se smije dovoziti u Centar za gospodarenje otpadom, napisano je: «Ovom studijom predviđena je predobrada samo komunalnog otpada i proizvodnog otpada sličnih karakteristika komunalnom otpadu ili koji zadovoljava uvjete za odlaganje prema Pravilniku. Navedene vrste otpada mehaničko-biološki će se obraditi, a izlazni materijal će se dijelom uskladištiti na lokaciji, dok će se ostatak odložiti na uređenom sanitarnom odlagalištu I. Kategorije.» «Opasni otpad i proizvodni otpad čije su masene koncentracije tvari i fizikalno-kemijske veličine u eluatu iznad vrijednosti dozvoljenih za odlagalište otpada I. Kategorije ne smje se odlagati na odlagalištu I kategorije,....» (prvi stavak podnaslova A.4.1.4.5.) Suprotno navedenom je napisano u posljednjoj rečenici, posljednjeg stavka Studije na str. 126.: «Ostatak materijalnih tokova odnosi se na....i na ostali otpad (oko 1%) koji se dijelom može sigurno odložiti na odlagalištu, dok se ostatak predaje ovlaštenom poduzeću za zbrinjavanje opasnog otpada.» Dakle, u Centru će se nalaziti i opasni otpad!   

23. Iskazana procjena prostora potrebnog za centar razotkriva njegovu «tehnološku» narav otvorenog deponija, pogubnu za okoliš i zdravstveno stanje žitelja cijele Dalmacije

            Na str. 112 Studije iznose se potrebni prostori potrebni primijenjenoj tehnologiji predobrade i obrade otpada: 1,5 ha za mehaničku i intenzivnu obradu, 1,5 ha za dozrijevanje i stabiliziranje komposta, 20 ha za zbrinjavanje komposta i uskladištenje sprešane krupne frakcije, 1 ha za obradu građevinskog materijala i 1 ha za pomoćne sadržaje. Ukupno 25 ha. Činjenica da se 80% površine predviđa za zbrinjavanje komposta i uskladištenje sprešane krupne frakcije, govori da Centar zapravo predstavlja «Karepovac» na nadmorskoj visini 470 m, za trovanje postojeći tokova pitke vode, zraka, flore, faune, i stanovništva Dalmacije.
U posljednjem stavku str. 112 Studije piše stravična prijetnja: «... može se zaključiti da je moguće na lokaciji u Lećevici ostati do 2030. godine.» ali se dodaje: «lokacija Centra ima mogućnost postati trajno rješenje za gospodarenje otpadom za šire područje.» 

24. Studija pod maskom mehaničko-biološke obrade otpada (naslov A.4.4. na str. 113-126) skriva model «Odlaganja otpada na otvorenim odlagalištima»

Treći stavak str. 113, kazuje: «Odlaganje na odlagalištima najstarija je i najraširenija metoda zbrinjavanja otpada. Odlaganje u smislu ovog idejnog rješenja odnosi se na otpad koji nastaje tijekom tehnoloških operacija procesa predobrade i obrade miješanog komunalnog otpada koji po svojim svojstvima predstavlja do određene mjere stabilizirani otpad, a za koji se iz ekonomsko-ekoloških razloga predviđa privremeno ili trajno odlaganje na uređenom sanitarnom odlagalištu. Također, s predobrađenim i obrađenim otpadom mogu se izvoditi nasipi ili pripremiti rekultivirajući sloj odlagališta.» U smislu rečenog su i slike: A.4.4.3/1-tehnološka shema i masena bilanca MBO-procesa;  A.4.6./1 i A.4.6./2 Shema organizacije Centra,  A.4.4.7./1. Zone Centra, A.4.4.7/2-Presjeci odlagališta; A.4.4.7/3-tehnologija rada odlagališta, A.4.4.7/5-Situacija centra i zatvorenog odlagališta i dr. 
Citirano predstavlja igru «naučnih» riječi za ekološku bombu Dalmacije. 
Opis tehnološkog procesa razotkriva suštinu mehaničkog usitnjavanja i pospješenog truljenja  i baliranja otpada.

25. Studijom predviđena priprema podloge terena Centra za odlaganje otpada nije pouzdana.

            Na str. 134 Studije u podnaslovu Priprema terena za odlaganje opisan je predviđana priprema podloge površine odlagališta Centra: «čišćenje i poravnavanje terena za postavljanje donjeg brtvenog sloja, koji se sastoji iz sloja bentonitnog tepiha (GCL) adekvatnog sloju gline debljine 1 m. Na mineralni sloj s odgovarajućim nagibima postavlja se HDPE folija koja se spaja dvostrukim varom. Na HDPE-foliju se postavlja geotekstil na koji dolazi drenažni sloj za procjedne vode debljine 30 cm, a iznad drenažnih cijevi 50 cm. Na drenažni se sloj odlaže otpad.»
Poznavatelji pojava u kršu i svakodnevnih promjena: pojava jama, ponora, čak i tonjenje terena i pojava novih jezera (ljetos u Prološcu), mogućnosti potresa do 80 i dr. ukazuju da predložena podloga na živom ljutom kršu nije pouzdana, a time su ugroženi i poznati podzemni tokovi pitke vode Dalmacije.

26. Studija zlorabi pojam kompost

            Na str. 134. Studije, u Podnaslovu Rad odlagališta piše: «Površina odlagališta je koncipirana tako da se u njenom formiranju koriste materijali dobiveni obradom otpada. Tako se bale mogu koristiti u obodnom nasipu zajedno sa stabiliziranim kompostom.... Nakon popunjavanja oko 4 reda bala, one se mogu prekrivati slojem inertnog materijala ili komposta-...Stabilizirani kompost se dovozi na mjesto istresanja većeg volumena i istresa se na mjestu odakle se rasprostire i ugrađuje u odlagalište (kao pokrovni sloj ili na mjestu samo za kompost). Kompost se odlaže na manjem dijelu odlagališta na način da se ugrađuje slično glini-u slojevima. Ukupni volumen bala i komposta potreban za njihovo uskladištenje ili zbrinjavanje na odlagalištu može se izraziti omjerom 3:1. Kompost se rasprostire buldožerom i kompaktorom nabija na gustoću do 1,5 t/m3.»
Prema knjizi Otpad nije smeće, autora Zlatko Milanović, Sanja Radović, Vinko Vučić, koju je 2002. g. objavio nakladnik Gospodarstvo i okoliš, Zagreb, na str 102-115 piše o kompostu i kompostiranju. Prema tom izvoru: «U kućnom otpadu biootpad ima težinski udjel od 30% do 40%. Proizlazi da se kompostiranjem biootpada može čak jednu trećinu smanjiti količina kućnog otpada!» Dalje: «Mikroorganizmi, gljivice i gujavice razgrađuju biološki lako razgradive vrste otpada te ih već za nekoliko mjeseci pretvaraju u kvalitetan kompost koji: efikasno hrani biljke, osigurava prozračnost tla, zadržava vodu (čak do trećine svoje mase), stvara uvjete za život organizama u i na tlu, pogoduje rastu korjenitog bilja. Kompost oplemenjuje svako tlo, te njegova primjena praktično nema granica. Kompostiranje je moguće provoditi kao: kompostiranje u vlastitom vrtu, zajedničko kompostiranje (npr u naselju), kompostiranje odvojeno prikupljenog biootpada u velikoj kompostani. Kompostiranje u vlastitom dvorištu, vrtu, okućnici ili na balkonu je prioritetna mjera suvremenog gospodarenja otpadom, te se po vrijednosti izjednačava s postupcima za izbjegavanje i smanjivanje otpada!....Kompostiranje biootpada je za okoliš najpovoljniji način postupanje s biootpadom....Temelj dobrog kompostiranja je odvojeno prikupljanje biootpada....Kompostiranje je najstariji i najprirodniji način recikliranja otpada...» 

27. Centar umjesto postojećeg prirodnog rudnika mirisa aromatičnog i ljekovitog bilja nudi smrad koji će nastajati u uvjetima anaerobne razgradnje otpada na otvorenom prostoru

            U Studiji (str. 40.), više nego bijedno prikazani su bioekološki podaci lokacije Centra i šireg područja Dalmatinske Zagore, koji su svijetu poznati i kroz beletristiku, filmove  i dr. Dalmatinski krš je znanstveni pojam i izuzetno očuvana svjetska baština endemskog i ljekovitog bilja.
Studija na str. 123 u podnaslovu Mirisi u stavku drugom piše: «Neugodni mirisi se javljaju u uvjetima anaerobne razgradnje nastajanjem organskih kiselina, amonijaka i sumporovodika (koji imaju vrlo neugodan miris), a oslobađaju se prilikom intenzivne razgradnje te prilikom preokretanja hrpa komposta ....»      

28. Studija predviđa upotrebu umjetnih gnojiva u procesu ozelenjivanja deponije
           
            U posljednjem stavku na str. 137, radi održavanja biljaka pokrova odlagališta u životu, preporučuje se u proljeće dodavanje mineralnih gnojiva (dušika i fosfata)???!!

29. Moguća su daleko bolja i višestruko jeftinija rješenja gospodarenja od Studijom predloženog, neprihvatljivog rješenja Centra

            Na stavku prvom, str. 145 Studije piše: «U sustavu gospodarenja otpadom mogući su razni pristupi koji ovise o postojećim realiziranim i operativnim projektima, mogućim izvorima financiranja i smjernicama usklađenim, s nacionalnom strategijom gospodarenja otpadom!
U drugoj rečenici četvrtog stavka na str. 145 Studije piše: «S druge strane, postoje mogućnosti korištenja europskih pristupnih fondova koji bi mogli i naprednije tehnologije učiniti prihvatljivijim.»
            U posljednjem stavku na str. 145 piše: « Ovom studijom je razmatrano jedno rješenje….u Centru za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije provoditi će se mehanička predobrada biorazgradljive komponente komunalnog otpada i krupne, gorive frakcije pogodne za termičko ili materijalno iskorištavanje. Ovim se vrlo reaktivna biorazgradljiva komponenta stabilizira u značajno kraćem vremenu negoli je to na odlagalištima, kao i u kontroliranijim uvjetima, čime se može znatno utjecati na sigurnost i zaštitu okoliša, nadalje, krupna frakcija se preša i balira uz omatanje radi očuvanja za neko buduće konačno rješenje.»
U prvom stavku na 146 str. navodi se: «Predviđeno idejno rješenje financijski je 2-3 puta skuplje od odlagališta, ali je promatrano sa stanovišta emisija u okoliš više od 10 puta manji problem (emisije u zrak, vodu i tlo). Gospodarstveno gledajući, proizvodi u vidu stabiliziranog komposta mogu se, uz prethodne analize, koristit u šumarstvu ili u krajnjem slučaju u sanaciji velikog broja malih neuređenih odlagališta-smetlišta. Konzervirana i na odlagalištu uskladištena goriva frakcija je potencijal u vidu goriva i očuvanja prirodnih resursa. Ovakav pogon pruža i mogućnost većeg broja radnih mjesta nego li odlagalište otpada.»
Prema procjeni troškova realizacije i rada zahvata iznesenih na str. 147 Studije, ulaganja u izgradnju potrebnih sadržaja za predviđenu tehnologiju obrade, nabavu potrebne opreme, zatvaranje odlagališta i monitoring (20 godina nakon zatvaranja odlagališta), treba utrošiti cca 429 milijuna kuna, izraženo u trenutno važećim cijenama i bez inflatornih kretanja. Struktura troškova je: 4,0 za zemljište, građevinski radovi odlagališta 114,7; građevinski radovi MBO 104,1; oprema odlagališta 8,9; oprema MBO 163.5; ostala ulaganja 4,0 i ostala ulaganja MBO 29,7 (troškovi zatvaranja odlagališta i 20-godišnji monitoring cca 28,8) milijuna kn.
«Prosječna cijena rada Centra na lokaciji u Lećevici u razdoblju do 2030. g. iznosila bi 449 kn/t otpada.»
«Trošak ekološke rente iznosio bi u prosjeku cca 2,7 milijuna kuna godišnje».
Prema svemu navedenom iskazuje se da Centar u Kladnjicama za relativno primitivna i ekološki neprihvatljiva rješenja ne gospodarenja otpadom iziskuje enormne troškove. Usporedbe radi, pogoni MBO otpada THONI u Austriji, regije sa oko 250.000 stanovnika, koje su upoznali sudionici  stručnog putovanja kojeg je Županija splitsko dalmatinska organizirala je od 3.-6. studenog 2004. g.,  prikupe i razdvoje  u domaćinstvima oko 80 % otpada. Preostatni dio nerazdvojenog otpada dovozi se u suvremene ekološke pogone MBO, i prerađuje uz cijenu 170 eura i ekološku rentu 54 eura. Situacija iz Austrije-pogon Thoni u Leizenu, prenesena na situaciju Županije splitsko dalmatinske i preradu cjelokupne količine 150.000 t/god. planiranog županijskog otpada, imala bi trošak od 33.600.000 eura. Ukoliko bi se iz otpada izdvojilo 80% korisnih tvari kao u Austriji, količina otpada Županija za MBO iznosila bi 30.0000  t/god., što bi koštalo 6.720.000 eura, ili pet puta manje. U ovu računicu treba uračunati i transportne troškove za lokaciju Centra u Kladnjicama ili nekoj drugoj povoljnoj lokaciji.
Prema koncepciji i sadržaju projektnog zadatka za izradu ove Studije, a i prema samoj SUO očito je da se umjesto gospodarenja otpadom apriori zagovara deponiranje djelomično mehaničko biološka obrađene cjelokupne količine otpada. Dakle, očito se izostavlja pristup mogućem i potrebnom razvrstavanju otpada u domaćinstvima i recikliranje papira, stakla, metala, plastike i dr., te kompostiranje bio mase. Prema navedenoj praksi u Austriji, u Centru će se  uništavati-deponirati  vrijednost 80% upotrebljivog otpada.

30. U Studiji se iznose činjenice dovoljne da se lokacija Centra u Kladnjicama ne prihvati!
.
Iako Studija ne daje cjelovitu procjenu utjecaja na okoliš, ono što je navedeno dovoljno je da se rješenje izgradnje Centra u Kladnjicama ili bilo gdje u Dalmatinskoj Zagori odbaci. Tako npr.:
-Na str. 153. navodi se : «Jedan od najuočljivijih utjecaja na okoliš, a koji se ne može izbjeći gradnjom objekta, je i neželjena pojava promjene u estetskom smislu koja se očituje u promjeni krajobraza.»
-Na str. 153 u trećem stavku piše pored ostalog: «Neželjene pojave koje se mogu javiti zbog nepravilnog rada Centra, uključujući i ekološku nesreću, su sljedeće:
-onečišćenje podzemnih i površinskih voda vodama iz objekta za mehaničko-biološku obradu
            -mogućnost zaraza primarnim i sekundarnim patogenima
            -raznošenje neugodnog mirisa i laganog materijala vjetrom
            -buka strojeva.
            Istome treba dodati trovanje tla, opasnosti požara (str 188), štetočine (glodavci, žohari, muhe, ptice i dr.
- Na str. 153 u posljednjem stavku piše, pored ostalog: «U slučaju kontakta podzemnih i površinskih voda s procjednim vodama može doći do organskog ili anorganskog onečišćenja, onečišćenja patogenima te problema s neugodnim mirisima.»
-Na str, 163 drugi stavak glasi: «U prosjeku iz procesa kompostiranja, ovisno o početnoj vlažnosti i sastavu, nastaje otpadne vode od 200 do 260 litara po toni otpada na ulazu.» (moglo bi se izračunati: 150.000 t x 200 litara = 30.000.000 litara god.?!)

31. U Centru su moguće razne akcidentne situacije-ekološke nesreće koje nisu dopusitve za ekološki ranjivo područje krša

Na str. 191 Studije, podnaslov B.1.6.6. Akcidentne situacije-ekološka nesreća  piše: «Akcidentne situacije koje se mogu javiti unutar kruga objekata: onečišćenje okoliša opterećenim vodama, odlaganje opasnog otpada, širenje neugodnih mirisa, kvar na opremi i prestanak rada, požari: površinski i dubinski, oboljenje radnika od zaraznih bolesti, elementarne nepogode (potres, ekstremni vremenski uvjeti).»

32. Studija ne sadrži cjelovitu analizu troškova i koristi (cost-benfit analiza) zahvata
      izgradnje, rada i zatvaranja Centra te je stoga neupotrebljiva i neprihvatljiva!
         
          Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš (NN15/2000.) u čl. 2. propisuje: «analiza koristi i troškova (cost-benefit analiza) je analiza koristi i troškova koje zahvat u okolišu donosi za užu i/ili širu zajednicu i koja uključuje socijalne, demografske, gospodarske, ekološke, zdravstvene i druge utjecajne čimbenike.»  Pregledom Studije od str. 152 do 201 (dio B. Vrednovanje prihvatljivosti zahvata) može se utvrditi da nije izvršena cjelovita cost-benefit analiza Studija, iako i sama nalazi (stavak prvi u podnaslovu B.2.1., str 192) da je «pored financijskih efekata planiranog zahvata, i to s gledišta očekivanih troškova i prihoda, potrebno analizirati cjelokupan utjecaj zahvata na gospodarstvo, ekosustav i ljudsko zdravlje, radi cjelovitije i šire slike o mogućim pozitivnim i negativnim stranama namjeravane djelatnosti», nema ni simbolično spomenutu, a kamoli procijenjenu ili izračunatu većinu tih navedenih činitelj, te je stoga neupotrebljiva i neprihvatljiva!
Slijedom rečenog Studija pogrešno zastupa slijedeće pojmove u stavku četvrtom podnaslova B.2.1. na str 192:
-realni troškovi: «oni troškovi koji u stvarnosti snosi nositelj zahvata s obzirom na mogućnost, pripremu i vraćanje okoliša u prethodno stanje te troškovi proizašli iz rada planiranog zahvata, tj. sanacije uz postupke predobrade, obrade i odlaganje ostatnog otpada na odlagalištu»;
-koristi: «mogući prihodi od naplate za pružene usluge obrade i odlaganja komunalnog otpada, kao i cijene sanacije odlagališta»;
-društvene koristi u širem smislu: «novčani izdaci, tj razni porezi, pristojbe,... prihodi od prodaje sekundarnih sirovina izdvojenih reciklažom, a kod postrojenja velikih kapaciteta i prihodi od prodaje energenata ili energije».
Iako Studija ne obuhvaćaja ni manji dio navedenih-Pravilnikom određenih elemenata cost-benefit analize, ona u posljednjoj rečenici četvrtog stavka podnaslova B.2.1. na str 192 konstatira samo na temelju iznesenih krnjih definicija: «Ovo sve ukazuje na povoljnost zahvata s ekonomskog gledišta.»  Može se iskazati sućut izvođaču studije za toliko napisano neznanje i/ili obmanu.             
Prema pretposljednjem stavku na str. 192. Studije «vanjski, socijalni troškovi su pokazatelj opterećenja okoliša prouzrokovanog aktivnostima namjeravanog zahvata...učinci na zrak, vodu, tlo, floru i faunu.»
Dakle iz samog pristupa pojmovima proizlazi da Studija niti ne spominje većinu Pravilnikom određenih analiza koristi i troškova koje zahvat u okolišu donosi za užu i/ili širu zajednicu i koja uključuje socijalne, demografske, gospodarske, ekološke, zdravstvene i druge utjecajne čimbenike. Iskazane koristi su iskrivljene, a prikaz troškova za užu i širu zajednicu izostaje, poglavito sa socijalnog, demografskog, gospodarskog, ekološkog, zdravstvenog i dr. čimbenika značajnih ne samo za Dalmatinsku Zagoru već i cijelu Dalmaciju. 

33. Studija iznosi mnoge obmane za pokriće namjere ekološkog zločina

            Studija ne iznosi nikakve modele i tehnike analize troškova i koristi, već u podnaslovu B.2.2 na str 193. samo spominje razne tehnike i sl.
Studija u podnaslovu B.2.3. iznosi «imaginaran» izračun neto sadašnje vrijednosti projekta (razliku koristi i troškova projekta svedenih na njihovu početnu vrijednost u početnoj godini projekta), pri čemu izostaje vrednovanje mnogih, za cjelovitu analizu potrebnih stvarnih troškova i koristi:
-socijalnih: nemogućnost daljnje egzistencije postojećeg stanovništava i onemogućavanje poduzetništva za proizvodnju ekološke hrane i razvoj seoskog turizma; dakle siromašenje i ekonomsko izumiranje stanovništva Dalmatinske Zagore i dr.
-demografskih: onemogućavanje započetog procesa povrata stanovništva i nemogućnost daljnjeg življenja na širem prostoru Dalmatinske Zagore i dr.
-mnogih gospodarskih: onemogućavanje korištenja postojećih prirodnih i stvorenih gospodarskih resursa Dalmatinske Zagore, poglavito onemogućavanje proizvodnje ekološke hrane i razvoj svih oblika turizma (zimskog, ljetnog, vikend, lovnog, biciklizam, planinarenje, zdravstveni turizam, korištenje «rudnika» ljekovitog bilja, održanje i razvoj pčelarstva, uništavanje strateških rezervi pitkih podzemnih voda Dalmacije i dr.
- mnogih ekoloških: unošenje buke u oazu mira, Zakonom i Deklaracijama zabranjeno unošenje opasnih tvari u ranjiv prostor krša, trovanje podzemnih voda, trovanje ekološki očuvanog tla, ugrožavanje i uništavanje mnogih biljaka i životinja,
- zdravstvenih: posljedice na zdravlje stanovništva Dalmatinske Zagore, uništavanje zdravih šumovitih «pluća» Dalmacije otvorenom deponijem na nadmorskoj visini 470 metara, i   
-drugih utjecajnih čimbenika: mogućnost otvorenog fizičkog sukoba stanovništva sa predstavnicima ekomafije radi obrane ustavnih prava na život i rad u zdravom okolišu, a time nesagledivih šteta/koristi za turizam,.... i političku situaciju u Republici Hrvatskoj i sl.
Na str. 199 Studije, u podnaslovu B.2.4. Novčano neiskazivi vanjski troškovi i koristi i navedeno određivanje važnosti kriterija utjecaja na ekosustav, gospodarstvo i zdravlje (tablica B.2.4/1) predstavlja naučno (?) «telepatsko daljinsko prodavanje magle». Ekspertna grupa (?!) načinila je redoslijed važnosti mogućih problema (tablica B.2.4/2, na str 220 i B.2.4/3 na str 201 Studije): akcidentne situacije, onečišćavanje voda, zraka i tla, problemi mikroklime, faune, vegetacije i buke i dr; što je poslužilo za sraman, nemoralan zaključak: «Od ovog zahvata u okolišu očekuju se koristi za užu i širu društvenu zajednicu u obliku plaćenih poreza i naknada. Potencijalni problemi su uočeni od strane ekspertne grupe, te će se u skladu s tim poduzimati i provoditi određene mjere sigurnosti navedene u ovoj studiji...»
Licemjernost «prodane nauke» iskazuje se i na str. 201 Studije, u tablici B.2.4/4-Određivanje važnosti mogućih koristi. Prema istoj najveća novčano neiskaziva korist projekta Centra je:
-kontrola nad otpadom;
a projekt Centra predstavlja očigledan primjer negospodarenja otpadom i nepoštivanje Zakona o otpadu,
-ekološka svijest;
zar onih koji hoće: uništiti strateške rezerve pitke vode u Dalmaciji i dovesti u pitanje njenu budućnost, uništit život u Dalmatinskoj Zagori, uništiti svjetske vrijednosti dalmatinskog krša i dr.
-radna mjesta;
korist za 29 radnika Centra (koji će raditi u buci 80 dBA, smradu, prašini,...) i uništenje za desetine tisuća radnih mjesta za slučaj ekološki očuvane Dalmatinske Zagore bez: deponija, smeća, buke kamiona i bagera, smrada,...
-zaštita tla;
zar korist od prikrivanjem otpadom i «kompostom» kojeg prethodno treba kemijski ispitati,
-zaštita voda;
zar korist od postavljanja smeća i opasnih i otrovnih tvari na ljuti krš sa strateškim tokovima i rezervoarima pitke vode u podzemlju,
-zaštita zraka,
zar korist smrada sa otvorenog deponija, prašine i plinova cestovnih vozila po prometnica i na samom Centru.
Moralna bijeda Studije koja vukove oblači u janjeću mišinu!  

34. Studija svoje smeće prekriva tobožnjom «usklađenošću zahvata s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske» a ne navodi koje sve obveze RH i međunarodne krši projekt Centra

          Studija u dijelu B.3. (str. 202-205) ukazuje na brojne međunarodne obveze i zakonske obveze Republike Hrvatske koje bi se trebale primjenjivati za očuvanja okoliša i cjelovito gospodarenje otpadom.
Sama studija ne iskazuje analizu postojećeg stanja u okolišu i postupanju s otpadom, ne daje odgovarajuće prognoze niti određuje primjerenu terapiju zasnovanu na Zakonima Republike Hrvatske i međunarodnim obvezama koje je RH prihvatila.

35. Studija nije dala ni jedno varijantno rješenje ni smještaja niti rada Centra

          Na str. 206 Studije je dio B.4. Prijedlog najprikladnije varijante zahvata u pogledu utjecaja na okoliš s obrazloženjem.
Međutim, Studija zastupa samo jednu varijantu postrojenja za predobradu komunalnog otpada i aerobnu mikrobiološku obradu biorazgradljivog otpada s odlagalištem ostatnog otpada, kao zadnjom karikom u procesu rada s otpadom, kao i odlagalištem građevnog otpada smještenog na lokaciji Centra. U posljednjoj rečenici zadnjeg stavka navodi se: »Postoji mogućnost da se obrađeni otpad iskoristi u sanacijama devastiranog terena i neuređenih smetlišta.»
Takva suluda varijanta na kraškoj lokaciji, 470 metara nad morem i direktno nad podzemnim vodama Dalmacije, donosi katastrofalne ekološke posljedice.
U posljednjoj rečenici drugog stavka piše: «Bez obzira na sve znane metode zbrinjavanja otpada, stalno se ukazuje potreba za odlagalištem, jer poslije svake metode predobrade ili obrade ostaje određena količina otpada koja se mora odložiti na ispravan način.» Koliko je to «biserasto» nepoznavanje ili neuvažavanje pitanja otpada pokazuje citat iz knjige Otpad nije smeće, str. 19
-prvi stavak: «Krajnji cilj Cjelovitog sustava gospodarenja otpadom je potpuno napuštanje odlaganja otpada, odnosno razvoj bezdeponijskog koncepta.»
-drugi stavak: «Kraj se dvadesetoga stoljeća može okarakterizirati i kao doba «otpadizacije». Budućnost će biti perspektivna samo kao bezotpadno društvo.»
U istoj knjizi na str. 17 napisano je da «razumno i odgovorno gospodarenje otpadom uključuje i visoke moralne vrijednosti.» Začetnicima i zagovaračima Centra otpada u kršu Dalmatinske Zagore očito nedostaje moral, vizije i znanje.

36. Mjere zaštite okoliša i plan provedbe mjera navedene u dijelu C.1. str. 208-212; C.2. str. 213-216, C.3. na str. 217 i C.4. na str 218 predstavlja umatanje darovane «galebe» u celofan. Za krško sanitarno područje biserasta je zadnja rečenica na str. 211 da će «suzbijati štetočine redovitom deratizacijom i dezinsekcijom ....»

37. Pogrešan pristup i lažna dijagnoza i bezuspješna terapija sindroma «Nimby»
      (not in my backyard-ne u moje dvorište)

          Dio Studije C.5. (str. 219-220) iznosi prikaz planiranog načina suradnje nositelja zahvata s javnošću tijekom i nakon realizacije zahvata, te procjenjuje će edukacijski program udobrovoljiti stanovništvo, koje se već četiri godine otvoreno bori protiv tuđeg smeća u svom dvorištu. Da se sa javnošću trebalo surađivati od samog početka ideja lociranja Centra govori Direktiva Vijeća 96/61/EC o integralnom sprječavanju i kontroli onečišćenja. Ista određuje  da je cilj cjelovitog pristupa kontroli onečišćenja jest spriječiti emisije u zrak, vodu ili tlo kad god je to moguće, uzimajući u obzir zbrinjavanje otpada. Prema istoj, javnost mora imati pristup, prije donošenja bilo kakvih odluka, informacijama povezanim sa zahtjevom za dobivanje dozvole na nova postrojenja ili značajne promjene postojećih, i samim dozvolama, njihovom obnavljanju i relevantnim pokazateljima. Prema istoj «najbolje raspoložive tehnike» označuje učinkovitu i najnapredniju fazu u razvoju djelatnost i metoda rada... Države članice poduzimaju prijeko potrebne mjere koje će osigurati da javnost u prikladnom razdoblju budu dostupne informacije povezane sa zahtjevom za dobivanje dozvole za nova postrojenja ili značajne promjene postojećih, da se osigura mogućnost javne rasprave prije nego mjerodavne vlasti donesu svoju odluku. Prilog V precizira sudjelovanje javnosti u procesu odlučivanja. Obvezno je obavješćivanje javnosti i to u ranoj fazi postupka odlučivanja, a najkasnije, do trenutka do kojega se informacije mogu razumno prihvatiti. Zainteresirana javnost ima pravo na iznošenje svojih komentara i sikazivanje mišljenja mjerodasvnim vlastima prije nego što odluka bude donesena.  
            Studija predstavlja dokaz da se ne radi o apoteci za MBO otpada, kao što se godinama pokušavalo obmanuti stanovništvo, već o otvorenom deponiju smrada, bolesti, buke, … u sred Božje oaze - Dalmatinske Zagore, nad tokovima žive pitke vode Dalmacije. Dalmacija, Dalmatinska Zagora i međunarodne institucije neće dozvoliti izgradnju Centra u Dalmatinskoj Zagori! Isti obmanjivači i lažovi sada peru ruke i stanovništvu Dalmacije prišivaju «nimbiy sindrom».
Za lokaciju Centra u Općini Lećevica, osim što nema svoju gospodarsku opravdanost, može se reći da nema ni svoj pravni legitimitet:
- jer nositelj izrade PPSDŽ, prema Uredbi o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova, nije omogućio sudionicima lokalne samouprave, građanima i udrugama da imaju pristup i uvid, daju svoje prijedloge, upišu primjedbe u knjigu primjedbi, postavljaju pitanja, upućuju pisane primjedbe i prijedloge za PP, iako se u dotičnom slučaju bitno utječe na vlasničke odnose mnogih mještana Kladnjica i dr.;
-jer postoji legitimna odluka Općine Lećavica od 03. 10. 2002. kojom se stavlja izvan snage Odluke o davanju suglasnosti Splitsko-dalmatinskoj županiji za provođenje istražnih radova (u privitku 3. );
-jer je Općine Unešić, od 13 rujna 2000. donijela Odluka o proglašenju zone sanitarne zaštite kojom se zaštićuju izvorišta i ležišta voda u naseljima koja zahvaćaju lokaciju predmetnog deponija ( u privitku 3.a);
- jer je Šibensko kninska županija, 26, rujna 2002., donijela je Zaključak o zauzimanju negativnog stajališta naspram moguće izgradnje odlagališta otpada Splitsko-dalmatinske županije u Zagorskom naselju Kladnijice na granici sa Šibensko-kninskom županijom (u privitku 3.b.).  Novijom odlukom iste Županije, lokacija Centra treba se odmaknuti 3 km od granične linije županije; dotičnu izmjestiti na novu lokaciju;
Osobito nepovjerenje prema izgradnji Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije u Lećevici predstavlja sakrivanje ranijih znanstveno utvrđenog sustava brojnih podzemnih vodotoka u Zagori, iz kojih se opskrbljuje vodom šira Splitska i Šibenska regija, otoci i Zagora. Odlaganje otrovnih ostataka MBO i još pogubnije ostataka od spalionice otpada, zasigurno bi se ugrozili podzemni tokovi i vodospremnici čitave Srednje Dalmacije i pripadajućih otoka. To nepovjerenje uvećava izbjegavanje prihvaćanja stručnih nalaza svih do sadašnjih studija, izrađenih u svezi gospodarenja i deponiranja otpada, za veći broj drugih znatno povoljnijih mogućih lokacija Centra za gospodarenje otpadom. Ne radi se samo o nepovjerenju malobrojnih građana, već o iskonskoj spremnosti cjelokupnog naroda da se po svaku cijeni brane, u načelu nenasilnim putem, zrak, voda, tlo, zemlja i kozmos. Dodatno nepovjerenje javnosti proizlazi iz sasvim različitih pristupa zbrinjavanju otpada od strane Grada Splita, Županije, osoba koji zagovaraju regionalni centar (prof. Miličić i dr.), i same Ministrice Dropulić, te se stječe dojam da se radi o borbi za osobnu menadžersku proviziju a ne društvenim, gospodarskim i ekološkim interesima.
            Osobitu «nimby» težinu nosi najava izgradnja industrijskog kolosijeka od Uunešića do Kladnjica radi dovoza otpada iz velikih udaljenosti maršrutnim vlakovima, te zagovor županijskih čelnika tvrtke A.S.A. («Vaš partner za sve otpade») koja je u vlasništvu francuske elektroprivrede koja 90% struje dobiva iz nuklearki, što upućuje na opasnost dovoza «obrađenog» (radioaktivnog) otpada u Dalmatinsku Zagoru.
Autori Studije, isto kao i nositelji zahvata snose posljedice obmanjivanja i laži u svezi Centra!.

38. Troškovi zaštite i praćenja stanja okoliša iznose 282.543.220 kn?!

            U dijelu C.6 Studije (str. 221) iznosi se podatak da će troškovi u mjere zaštite i praćenja stanja okoliša iznositi 282.543.220 kn ili 65,9% od ukupne investicije. Očito se radi o «pranju stupnja ekološke osviještenosti vlasti i stručnjaka». Koliko bi manji bili ti troškovi i općenito manja ekološka ugroženost u slučaju odabira lokacija na vodonepropusnom laporu, kako je to kao najpovoljnije rješenje utvrđeno ranijim studijama? Osim troškova «nanošenja vodonepropusnih podloga i dr.» i enormnih transportnih troškova do udaljene lokacije u Dalmatinskoj Zagori, zagovarano rješenje Centra nanosi smrt svakog oblika života u Dalmaciji.
U posljednjoj rečenici «….jer se otpad obrađuje do stupnja kada ne predstavlja opasnost za okoliš» potvrđuje se da Studija ne zagovara provođenje cjelovitog gospodarenja otpadom, kako predviđa Zakon o otpadu.

39. U zaključku studije na str. 223, u podnaslovu D.1. glasi: Obrazloženje najprikladnije varijante zahvata, iako se u Studiji isključivo govori o jednom rješenju, za kojeg se netočno tvrdi da je u skladu sa Strategijom gospodarenja otpadom RH.

40. U podnaslovu D.2. Utjecaj odabrane varijante zahvata na okoliš str. 223-224 navodi se:
          - «iz procesa kompostiranja na otvorenom prostoru očekuje se godišnje 18.700 m3 procesne vode»… «Problem opterećenja voda bi mogao nastati u slučaju ekološke nesreće (ispuštanjem izravno u okoliš , nepražnjenje sakupljenih procjednih voda iz bazena)»,
          -«manja količina (?) amonijaka odlaziti će u atmosferu uz popratni efekt neugodnog mirisa»,
          -«moguć je i negativni utjecaj na zrak raznašanjem prašine, spora i lakog otpadnog materijala»,
          -«štetočine na odlagalištu su štakori i kukci, a pojavljuju se i ptice koje se ovdje nastanjuju u potrazi za hranom te mogu prenositi bolesti na ljude i životinje»,
          -«uslijed rada mehanizacije na radnom polju očekuje se buka od oko 80 dBA»,
          -«na lokaciji su moguća i širenja zaraza primarnim i sekundarnim patogenim zbog prirode procesa mikrobiološke obrade otpada»,

41. U dijelu Studije D.3. Mjere zaštite okoliša, str. 224-227 navodi se niz nelogičnosti i bedastoća koje razotkrivaju ekološke rupe u Studiji.
          Tako se npr. navodi na str, 225, treća alineja od kraja, da: U slučaju ispuštanja procjednih voda u gradsku kanalizaciju kontrolirati njen sastav i količinu,…» Gradska mreža u Kladnjicama ne postoji, a prijevoz do gradske mreže u Solinu, Stobreću, Splitu, ili Trogiru «obaviti će se», kao što se to i danas čini, ulijevanjem u krš za kemijske koktele rijeka Jadro, Krka, Čikola, Pantan, Žrnovnica,…! Slično je i za «slivne površinske vode», «sanitarno-fekalne vode», «vode od pranja vozila i opreme te kontejnerskog prostora». 

42. Dio Studije D.4. Program praćenja stanja okoliša, str. 227-229, poziva se na zakonske propise, primjena kojih bi trebala pratiti stanje uništenja okoliša izgradnjom Centra.
          O «uspješnosti praćenja» govori navod na str. 231 Studije o «procijenjenoj količini otpadnog građevinskog materijala u iznosu od oko 83.500 tona», koji se u tijeku 2004. god. odložio na «odlagalištima ne samo građevinskog, nego i na odlagalištima zajedno s komunalnim otpadom»!!

43. Sažetak studije ne prikazuje bitne elemente Studije, te ne može biti ni podloga za upoznavanje medija, ekoloških udruga i stanovništva o pravoj naravi Centra-ekološke bombe Dalmacije! Sažetak, kao ni cijela Studija niti ne spominje da Centar može izazvati katastrofalna i stravična trovanja podzemnih tokova pitkih voda Dalmacije, uništiti najvrjednije prirodne resurse i život Dalmatinske Zagore i šire-Dalmacije! 

44. Studija u dijelu F. Izvori podataka, str. 237-247 navodi brojne zakonske propise, ali ih u mnogim elementima pobija zbog politički određene lokacije Centra, tehnologije rada odlagališta i izostajanja cjelovitog sustava gospodarenja otpada. Izvor podataka za izradu Studije ne uvažava Zakone, Deklaracije, županijsku prostorno plansku dokumentaciju, kao i postojeće brojne studije i dr. znanstvenu građu koja izričito upozorava na opasnost i nemogućnost odlaganja otpada u dalmatinskom kršu!
Direktiva o površinskim vodama (75/440/EEC, Direktiva o opasnim tvarima (76/464/EEC), Direktiva za podzemne vode (80/64/EEC), Direktivao pitkoj vodi (80/778/EEC), Direktiva o pročišćavanju gradskih otpadnih voda (91/271/EEC),… Direktiva o staništima i pticama (92/43/EEC i 79/409/EEC),..
Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš (85/37/EEC), koja zahtjeva da se određeni projekti za koje se može pretpostaviti da će imati značajan efekt  na okoliš, u odnosu na svoje utjecaje ocijene prema širokom spektru čimbenika koji se odnose na okoliš (uključujući ljude, floru, faunu, vodu i dr.). Odgovarajući nadležni organi moraju uzeti u obzir sve takve informacije, zajedno sa javnim mjenjem, prije nego što se izda dozvola za razvoj.
I kad se spominju izvori podataka, autor SUO-a treba «pohvaliti» za obimno doslovno prepisivanje teksta iz Zakona, PP i dr., a bez naznake i navođenja izvora. I kad se već prepisuje tekst Nacionalne strategije zaštite okoliša, tada je u svezi NIMBY sindroma trebalo prepisati i slijedeće: «Rastom stupnja razvijenosti civiliziranog društva sindrom NIMBY gubi na snazi i važnosti,… Što se mora napraviti:
A. u proces donošenja odluka uključiti lokalnu zajednicu, neovisne stručnjake, načiniti usporedne analize o postupanju korisnosti/štetnosti prijedloga o lociranju rizičnog postrojenja,
B. osigurati otvorenu i potpunu proceduru donošenja odluka,
C. izraditi usporedne prosudbe i procjene uz mogućnosti predlaganja alternativnih rješenja.»

45. Studija ne objašnjava hidrogeološku kartu Instituta za geologiju Zagreb, iz priloga 1., koja dokazuje stravičnost odabira lokacije Centra!

Na karti iz priloga 1. Studije vidljivo je da je lokacija Centra (ucrtan kružić) neposredno uz bunar žive-nepresušne vode Divojac u Jaseniku, koji ima dotok od podzemnog toka Bosna-Peruča-izvor Ramljane Vodice-Jasenik i grananjem prema Pantanu, Trogir i preko Lećevice do Jadra. Na karti su ucrtane strelice koje pokazuju tokove poda kako je navedeno.

46. Studija ne ukazuje na rizik odlagališta otpada u Centru na zdravlje ljudi u Dalmaciji

          Opće je poznato da otpad može izazvati kontaminaciju tla, vode, zraka, ugrožavati zdravlje ljudi i utjecati na biljni i životinjski svijet. Posebno je zabrinjavajuće zagađenje podzemnih voda i njihov trajan gubitak. I sama Studija ukazuje da otpad na lokaciji Centra može ugroziti podzemne vode, ali izbjegava  uočiti da bi to značilo trajan gubitak velikih vodnih sustava Dalmacije. Studija nema potrebne metode karakterizacije rizika. SUO ne iznosi sve potencijalne putove, učestalost, trajanje i prostiranje zagađenja sa lokacije Centra, osobito ne za podzemne vode. K tome evidentne su i manipulacije s istražnim radovima na samoj lokaciji, radi čega su podnesene krivične prijave i vodi se kriminalistička istraga.  

47. SUO osobito izostavlja vrednovanje odabrane tehnologije rada Centra i njenu primjenljivost za politički određenu lokaciju u lako ranjivom području krša. Nema alternativnih načina rješavanja problema na različitim mogućim lokacijama otpada i izbor najpovoljnijeg rješenja s obzirom na zaštitu zdravlja ljudi i životinjskog i biljnog svijeta, provedivost i troškove.

48. SUO nema podataka i objašnjenja za najosnovnije geološke (presjeke terena i sl.) i hidrološke izvještaje.

49. Autori SUO očito nisu obavili valjan posjet lokaciji.
            On nisu obišli ni teren stotinjak metara od lokacije, inače bi znali za postojanje prirodnih jama, arheološke lokalitete i dr. Za autore SUO-a osobito je bilo važno utvrditi kako stanovništvo koje živi u okolini Centra pioma njegov rizik. Time autori SUO-a snose direktnu odgovornost za krivo iznesene procjene «nimby sindroma». Sramotno je za SUO izostavljanje popisa, opisa i vrednovanja prirodnih resursa i vegetacije na lokaciji Centra i u njegovoj okolini (npr. površinske vode, šume, travnjaci, vidikovci, vrtovi, postojeći nepresušni bunari pitke vode, osobine pokrova itd.).

50. SUO ne identificira opasnosti od opasnih tvari u otpadu
         
          SUO ukazuje na opasne tvari u otpadu ali ne iznosi koje posljedice mogu izazvati: koje izazivaju rak, koje su otrovne ili vrlo otrovne, iritantne, korozivne, izazivaju senzibilnost, hepatoksične (oštećuju jetru), nephrotoksične (oštećuju bubrege), neurotoksične, djeluju na hematopoietički sustav (oštećuju krvni sustav, tvari koje oštećuju pluća, kožu, oči ili membranu sluznice, itd. Na koji će se način obavljati identifikacija opasnosti komunalnog otpada, pronalaženje «vrućih točaka» itd.? Kako će se obavljati pr-ocjena izloženosti opasnim tvarima; koji su izvori zagađenja, putovi prenosa, način izlaganja zaposlenika, stanovništva u okolini i dr.? Koje su vjerojatnosti nastajanja bolesti ili štetnih posljedica na zdravlje.
U širenju kontaminata u podzemlju–podzemnim vodam u dalmatinskom kršu vrlo malo se zna i isto zahtjeva predano angažiranje stručnjaka za vode. U slučaju Centra otpada u Lećevici stručnjaci nose veliki teret odgovornosti za kontaminaciju podzemnih voda i njihov mogući trajan gubitak kao izvora napajanja velikih vodovodnih sustava u gradovima Split, Solin, Kaštela, Omiš, Trogir, Šibenik,…
Autori SUO očito ili nemaju dovoljan fond znanja ili su «prodali dušu».

51. Nositelji zahvata i autori SUO-a nisu pročitali Strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, u kojoj piše: «S obzirom na svoje prirodne značajke (krajobrazne, hidrogeološke, geonorfološke, vegetacijske, florističke i funističke), područje krša objedinjuje najveći broj posebnosti Hrvatske. U odnosu na svukupnu jedinstvenost, bogatstvo endemičnim svojtama i životnim zajednicama, te visoki stupanja očuvanosti, ovo područje predstavljaju izuzetnu vrijednost ne samo u europskim, nego i u svjetskim razmjerima.» 
Republika Hrvatska potpisala je povelju EU o zaštiti krša i osnovala Centar za istraživane i zaštitu krša. Opće je poznato da Dalmatinska Zagora ima najvrjedniji i najočuvaniji krš u europskim i svjetskim razmjerima. Najblaže rečeno, začuđuje pasivan stav odgovornih institucija prema ugrožavanju krša u Dalmaciji.

52. Osvrt  na sustav prostornog planiranja i kvantitetu i kvalitetu Studiju o utjecaju na okoliša Centra za gospodarenje otpadom Splitsko dalmatinske županije u Lećevici

            Sramotan je i necivilizacijski slučaj političke i «studijske» manipulacije sa desetak lokacija, 15-20-tak godina bremenitih pokušaja iznalaženja boljeg načina postupanja sa otpadom na području subregije Splita i šire, što ukazuje:
-na višoj teritorijalnoj razini (republika, županija) ne postoji znanstveno utemeljen sustav izrade dokumenata (prostornih planova) koji bi imali valorizacijsko kriterijsko obilježje, a time i primjeren instrumentarij provedbe u mogućim uvjetima;
-na razini konkretne investicijske namjere vodi se rovovska bitka, ali ne za šire društvene interese, već za interese domaćih i ino eklo-mafiozo lobija;
-prostorno planiranje RH isključeno je iz sustava društveno-ekonomskog planiranja i prepušteno je tržištu kapitala, koji Republiku Hrvatsku sve više pretvara u koloniju, pogodnu i za odlaganje otpada;
-prostorni planovi izgubili su svoje dvije osnovne funkcije: «koncepcijsku» i «regulatornu», kod čega je koncepcija prihvaćanjem plana postala obveza, a plan – propis;
-pojave u prostoru kao onečišćenje zraka, voda, tla i dr. ne «priznaju» administrativno-teritorijalne podjele;
-prostorni planovi ne mogu imati stvaran utjecaj na zaštitu okoliša ako se negira ekološka situacija na terenu i ne uvažavaju znanstvene spoznaje, ne raspolaže potrebnom znanstvenom argumentacijom i sl;
-iako su studije i analize zakonom predviđene «zaštitarske» kompotne prostornih planova, predmetna Studija nije savladala kompleks tih pitanja;
            -pravi smisao SUO bio bi pronalaženje optimalne lokacije, u predmetnom slučaju SUO polazi od namjera investitora i bavi se istim pitanjima s konkretno interesnih, lokacijskih pozicija: opravdanja izabrane lokacije i tehnologije;
            -ekološki aspekt u slučaju predmetne SUO shvaćen je kao formalna obveza, i više kao smetnja a ne prednost ili mogućnost pronalaženja optimalnog rješenja;
            -SUO bi trebao biti osobito značajan dokument za zaštitu voda, ali ista vode i ne spominje;
            -područje dalmatinskog krša je neistraženo iako na to obvezuje Deklaracija o istraživanju i zaštiti krša,
            -SUO je zanemarila postojanje 6 poznatih obližnjih jama, ne uočava stotinjak metara udaljene arheološke spomenike, osuđuje na smrt biljke, životinje, podzemne vode,..
            -SUO ne uočava i zagovaranjem Centra zatire izvanredne prirodne i stvorene resurse za življenje ljudi u Dalmatinskoj Zagori;
            -SUO inzistira na općim idealiziranim pretpostavkama poboljšanog deponija, bez stvarnog pokrića;  
- itd.

ZAKLJUČAK

1. Studija je neprihvatljiva jer ne udovoljava odredbama Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš (NN 15/2000)
          Studija ne iznosi bitne elemente utjecaja na okoliš predviđene čl. 4. Pravilnika, osobito hidrološke, hidrogeološke, geotehničke, seizmičke, bioekološke, pedološke, krajobrazne, zdravstvene, sociološke, ruralne, prometne i dr. Stoga ona ne može biti podloga za ocjenu prihvatljivosti zahvata izgradnje i rada Centra na okoliš Dalmatinske Zagore i Dalmacije.
Studija ne iznosi vjerodostojan opis lokacije i područja utjecaja zahvata (t. 3. podnaslova A. čl. 5. Pravilnika), netočno ocjenjuje prihvatljivost zahvata (t. 1., 2. i 3. podnaslova B. čl. 5. Pravilnika, a kod točke 4. nema varijanti).
Za Studiju se može reći da ne donosi Mjere zaštite okoliša i plan provedbe mjera (podnaslov C. čl. 5. Pravilnika), već obrnuto, ona predstavlja «studijsko» pokriće za ekološki zločin.
Kakva Studija, takav i zaključak (podnaslov D. i E čl. 5. Pravilnika).
Studija navodi izvore podataka ali ih ne primjenjuje, a mnoge opće poznate izvore niti ne spominje (podnaslov F. čl. 5. Pravilnika).
Studija bi trebala u cijelosti uvažavati odredbe čl. 7 Pravilnika (pregled svih mogućih lokacija i područja utjecaja zahvata, usporedba utjecaja na okoliš i troškove realizacije za sve razmatrane lokacije i dr.)

2. Predlaže se Komisiji za ocjenu utjecaja zahvata na okoliš da odbaci, tj. ne prihvati Studiju o utjecaju na okoliša Centra za gospodarenje otpadom Splitsko dalmatinske županije u Lećevici, koju je izradio «IPZ Uniprojekt MCF» d.o.o. Bobanićeva 32, Zagreb, te uskrati odobrenje za zahvat.
Očito da se radi o još jednom bezobzirnom «projektu» moćnika za legalno pranje-krađu novca poreznih obveznika, koje prijeti ekološkom katastrofom, osobito zagađenju pitkih voda u Dalmaciji.
Molim Komisiju za ocjenu utjecaja zahvata na okoliš, Državnu uprave za zaštitu okoliša i ostale odgovorne da razmotriti sve do danas poduzete aktivnosti u predmetnom slučaju, spriječiti pljačku društvenih sredstava i ugrožavanje šireg okoliša Dalmacije.

3. Moli se poziv na sjednice Komisije za ocjenu zahvata na okoliš Centra u Lećevici, kao i primjerak zapisnika o radu komisije, te mogućnost vođenja tonskog zapisnika (čl. 14. Pravilnika).

Split, 16. svibnja 2005. god.

Predsjednik udruge 'Rast':  Anđelko Parčina   Čelnik 'Zvona zagore': Paško Maleš                                                   

Na znanje:   Javnim medijima