Splitska djeca imaju smanjen kapacitet pluća, no ni liječnici ne mogu sa sigurnošću tvrditi zbog čega je tako i što je glavni uzrok bolesti! Rezultat je to istraživanja koje je u suradnji s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom, odjelom Kineziologije, provodio Respiracijski laboratorij splitske Kliničke bolnice kojem je na čelu prof.dr. Jadranka Tocilj, javnosti poznata kao dugogodišnji liječnik oboljelih od azbestoze, čija su istraživanja pripomogla boljem upoznavanju opake plućne bolesti koja ubija Split i okolicu.

Split, 24.11. 2005.

Halogenirani derivati p- dibenzodioksina i dibenzofurana (kolokvijalno: dioksini i furani) pojavljuju se u prirodi, ljudskom oganizmu i ostalim organizmima kao rezultat njihova neprestanoga nastajanja u različitim industrijskim procesima koji uključuju klor, kao i u različitim procesima izgaranja potaknutim čovjekovim djelatnostima, ponajprije u spalionicama industrijskoga, komunalnoga i medicinskoga otpada, te njihova nagomilavanja u organizmima nakon što su u prethodnim procesima dospjeli u okoliš. Od vremena kada je čovjek počeo koristiti te procese, dioksini su neprestano prisutni u zraku, vodama, tlu i organizmima. Nagomilavanje u organizmima, osobito u ljudskom organizmu najvećim je dijelom kroz prehrambeni lanac. Globalni ekološki i zdravstveni problem izazvan tim nagomilavanjem u ljudskom i drugim organizmima dolazi od izvanredno velike toksičnosti i širokoga raspona štetnih djelovanja tih spojeva. Kancerogenost, degradacija i poremećaji imunih i hormonalnih sustava te mnogi drugi štetni utjecaji dioksina počinju vjerojatno već od pikogramskih razina tih spojeva u organizmu. Nagomilavanje dioksina nije toliko posljedica njihove stabilnosti koliko hidrofobnih svojstava koja omogućuju nagomilavanje u hidrofobnim domenama, osobito masnim tkivima i sl. Drugi osobiti problem s dioksinima je fenomen njihova ponovnoga nastajanja u dimnim plinovima nakon izgaranja u postrojenjima za spaljivanje, primjerice komunalnoga i drugih vrsta otpada. Pojava se obično naziva de novo synthesis. Raniji, vrlo velik problem nastajanja znatnih količina dioksina u industriji papira, u procesima bijeljenja pomoću hipoklorita i drugih oblika "aktivnog klora", danas u Europi uglavnom više ne postoji jer je ta tehnologija zamijenjena manje štetnim postupcima, dok je taj problem u SAD-u i ostalim dijelovima svijeta još uvijek izrazito velik.

Odakle dioksin u lancu preharne?
Prva saznanja o dioksinu stekli smo na dramatičan način tijekom vijetnamskog rata kada su stradali svi vojnici koji su iz zraka šume posipali narančastim prahom (Agent orange) kako bi se uništila zelena masa džungle kao i poslije slučaja koji se dogodio u Sevesu Italija. No očito to iskustvo još uvijek nije bilo dovoljno. Enormno povećanje proizvodnje PVC materijala (boce za šampone, sredstva za čišćenje, presvlake za aute, tapete itd) tijekom posljednjih 40 godina, dovelo je do toga da je uništenje tog silnog otpada moguće jedino spaljivanjem, a kada se takav materijal spaljuje, oslobađa se dioksin prvo u atmosferu a potom na sve što raste (travu i usjeve). Stoka pase travu, a nakon klanja meso jede čovjek. Tako se zatvara krug i sve se završava u tanjuru! Amerikanci se nalaze na granici kada treba očekivati toksične učinke, a nije bolja situacija ni u drugim razvijenim zemljama. Do sada je nekoliko gradova moralo biti blokirano (ili evakuirano) zbog kritične koncentracije dioksina: Love Canal (Niagara Falls), Seveso (Italija), Times Beach (Missoory) Pensacola (Florida) i Midland (Michigan). Kako izbjeći dioksin u namirnicama? Budući da je masnoća iz mesa glavni izvor, treba izbjegavati osobito govedinu ali i svinjetinu. Premda i piletina još uvijek sadrži tragove dioksina, zbog specifičnog načina prehrane kod njih je koncentracija najmanja. Kod mlijeka dioksin se nalazi u maslacu, vrhnju, dakle u mliječnoj masti pa se izbjegavnjem punomasnog mlijeka može učinkovito zaštiti. Izbjegavajte sve kemikalije koje počinju s prefiksom "kloro" a to su prije svega tekućine (lazure) za zaštitu drveta, sredstva za izbjeljivanje itd.