Objavljeno: 29. 12. 2011. u 12:57 Zadnja izmjena: 29. 12. 2011. u 13:04

Na kraju njezina prvog radnog dana na novom poslu razgovarali smo s novom ministricom zaštite okoliša i prirode Mirelom Holy. U svom prvom intervjuu govori o reorganizaciji Ministarstva, prvim potezima i prioritetima, ali i o konkretnim problemima u zaštiti okoliša u Hrvatskoj i načinu njihova rješavanja te o tome kako namjerava voditi tu, za EU jednu od najvažnijih, politika. To će joj olakšati činjenica da je godinama vrlo aktivna u zaštiti okoliša, uz ostalo, i kao saborska zastupnica i potpredsjednica saborskog odbora za zaštitu okoliša te predsjednica Savjeta za zaštitu okoliša SDP-a, a od 2001. do 2005. radila je u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Mnogi stručnjaci, ekološke udruge i ostala javnost godinama su bezuspješno tražili da se u jednom ministarstvu objedine svi dijelovi zaštite okoliša i prirodni resursi. Sada su napokon u jednom ministarstvu zaštita okoliša i prirode, ali ne i zaštita voda, šuma i prostorno uređenje. Zašto?

- Koalicija je u Planu 21, na prijedlog Savjeta za zaštitu okoliša SDP-a, predvidjela da se ustroji jedno ministarstvo koje bi objedinjavalo resore zaštite okoliša, prirode i prostora. Međutim, dogovorom o sastavu vlade nakon izbora naši koalicijski partneri smatrali su kako je logičnije da prostorno uređenje ostane u sklopu graditeljstva, pa je postignut takav dogovor. Ako se pokaže da takvo rješenje nije dobro, što ne očekujem, onda će se prostorno uređenje ponovo pripojiti resoru zaštite okoliša i prirode. Naš savjet je, razmatrajući najbolji koncept ustrojstva Ministarstva zaštite okoliša, išao prema varijanti da to bude Ministarstvo zaštite okoliša, prirode i prostora, pa bi bilo normalno da u sklopu takvog ministarstva budu i vode i šume. Bilo je predviđeno da takvo ministarstvo kao koordinacijsko tijelo s prijedlozima rješenja i mjera ide prema drugim ministarstvima vezano uz provedbu projekata održivog razvoja i potrebnih promjena kako bi Hrvatska zadovoljila različite konvencije, direktive koje Hrvatskoj donose prilično teške obaveze. Međutim, veći dio Uprave za vodno gospodarstvo odnosi se na gospodarske aspekte upravljanja vodama, a znatno manji dio na zaštitu voda. Slična je situacija i kod gospodarenja šumama, pa smo shvatili da bi kod razdvajanja tih uprava moglo doći do dosta velikih poteškoća. Osim toga, i neka iskustva iz drugih država ukazivala su nam da bi to mogao biti problem, pa smo odustali od tog koncepta.

Tko će vam biti zamjenik i pomoćnici te hoće li biti kadrovskih promjena u Agenciji za zaštitu okoliša, Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Državnom zavodu za zaštitu prirode?

- Zamjenike ministara na prijedlog premijera Zorana Milanovića odredit će Vlada, a pomoćnike biraju ministri, ali ih imenuje Vlada, pa će i njihova imena uskoro objaviti premijer. Što se tiče čelnika u sektorskim institucijama, normalno je da politika koja je dobila povjerenje na izborima bira ljude s kojima će moći provoditi taj program. Zato će i u tim institucijama biti kadrovskih promjena, a vrijeme će pokazati hoće li ih biti u svima ili samo nekima.

Koje prve poteze možemo očekivati i što su vam prioriteti?

- U prvih desetak dana to je izrada uredbe o unutarnjem ustrojstvu novog ministarstva i tehničko razdvajanje ministarstava zaštite okoliša i prirode te graditeljstva i prostornog uređenja, kao i pripajanje uprava za zaštitu prirode te za inspekcijske poslove zaštite prirode, koje su dosad bile u Ministarstvu kulture. To nije jednostavan zadatak jer imamo zajedničke službe koje sada, kao i baze podataka, treba razdvajati. 

Nakon donošenja te uredbe, kreće naš pravi posao. Jedan od glavnih prioriteta bit će donošenje novog zakona o otpadu, usklađenog s novom okvirnom direktivom EU-a o otpadu. Planiram na početku mandata osnovati i forum za zaštitu okoliša i prirode koji bi okupljao predstavnike stručnih institucija, nevladinih udruga, gospodarstva i jedinica lokalne i regionalne samouprave. Taj bi forum raspravljao o smjernicama za određene politike, programe i zakone prije njihove izrade kako bi se u početnoj fazi postigao što je moguće veći konsenzus, pa bi i zakoni bili prihvatljiviji za širu javnost i prihvaćanje u Saboru. Inzistirat ću da se naši zakoni donose na takav, možda teži, način, jer želim da budu kvalitetniji te da nakon donošenja doista vrijede za sve, i velike i male. To znači da prihvaćena 'pravila igre' moraju vrijediti za sve. Često je, naime, činjenica kako velike i jake tvrtke očekuju da im se, zato što ulažu novac i zapošljavaju ljude, ponekad progleda kroz prste, što se ne smije događati. No, isto se tako ne smije događati da politika voluntaristički odlučuje biti stroga i restriktivna prema određenim investicijama ako one u javnosti izazivaju prijepore, jer to znači da se Vlada i Ministarstvo ponašaju populistički i ne poštuju zakone. Planiramo i paket mjera kako bi se povećao udjel ekološke poljoprivrede, što može imati veliki gospodarski i razvojni potencijal, kao i mjere za poticanje održivog turizma te niz drugih mjera kako bi se Hrvatska što više približila održivu razvoju.

Svi se slažu da su Hrvatskoj nužne investicije, ali kako izbjeći da neke od njih ne idu na štetu okoliša? Eko-udruge i lokalno stanovništvo, naime, upozoravaju da neke dosadašnje uništavaju okoliš i prirodu, a zbog istih razloga prosvjeduju i protiv gradnje nekih najavljenih. No, s druge strane, investitori nerijetko tvrde da je sve što rade u skladu sa zakonom i da im se tako stvaraju problemi koji nepotrebno otežavaju ulaganja.

- Zakoni trebaju biti kvalitetniji i do njih treba doći što većim konsenzusom javnosti. Ali kad budu doneseni, stvarno moraju jednako vrijediti za sve, a ne da se s njima ponašamo kao u samoposluzi pa iz njih uzimamo smo ono što nam se sviđa. U tom slučaju mislim da ne bi trebalo biti problema kakve spominjete. Smatram da će se dio takvih problema riješiti i promjenama kod studija utjecaja na okoliš s kojima je dosad bilo dosta problema. Naime, u Hrvatskoj velika većina takvih studija prolazi iako to nekad ne zaslužuju. Zato ću predložiti da investitori, koji plaćaju njihovu izradu, više ne mogu birati tvrtku koja će je raditi, nego će ih na temelju javnog natječaja i najbolje ponude birati Ministarstvo. Zbog toga će izrađivači koristiti znatno vjerodostojnije podatke i imati objektivniji pristup, jer je dosad bilo logično da su htjeli zadovoljiti investitore koji su im davali posao. Kako bi se izbjegli pritisci investitora na autore, pa čak i pokušaji mita da naprave studiju u njihovu korist, planiram postroženje sankcija za tvrtke za koje se utvrdi da su napravile neobjektivnu procjenu. Dosad su mogli u najgorem slučaju izgubiti licencu na godinu dana (što se nikome nije dogodilo), a ubuduće će ju moći izgubiti trajno. Osim toga, za štetu počinjenu u okolišu morat će i financijski odgovarati. Nužno je i unaprijediti postojeće baze podataka o okolišu i prirodi, koje će biti dostupne svim izrađivačima, a moći će se lakše verificirati i provjeriti, pa će se smanjiti i prostor za moguće manipulacije.

Inače, gospodarstvo ne mora biti suprotstavljeno brizi za okoliš. Ima puno raznih projekata koji znatno manje opterećuju okoliš od nekih drugih. U dugoročnom je interesu Hrvatske da se odluči baš za takve projekte kojima nećemo smanjiti vrijednost države u okolišnom smislu, što će u budućnosti biti jedno od najvažnijih političkih pitanja. Dio našeg programa je da krenemo putem novog 'zelenog dogovora' koji predviđa dekarbonizaciju privrede (smanjivanje emisije stakleničkih plinova), ulaganje u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, poticanje zelenih gospodarskih grana i druge mjere.

Planiramo i promjenu sustava trošarina na vozila, jer postojeći ne razlikuje vozila po njiovu utjecaju na okoliš budući da se trošarina plaća po snazi motora. Tako se, na primjer, više trošarine plaćaju na snažniji motor iako on može stvarati manju količinu štetnih ispušnih plinova od nekog slabijeg. Cilj nam je da bude što više vozila koja što manje opterećuju okoliš. Zato ćemo, osim oslobađanja od plaćanja trošarina na hibridna i električna vozila, predložiti i promjenu postojećeg načina plaćanja trošarina ovisno o količini stakleničkih plinova koje stvaraju.

Koji su, po vašem mišljenju, glavni problemi u zaštiti okoliša?

- Ima ih dosta. Jedan od najvećih je to što na kraju 2011. još nemamo uspostavljen sustav gospodarenja otpadom. Još nemamo nijedan centar za gospodarenje otpadom, a svi planirani predviđeni su na temelju mehaničko-biološke obrade (MBO) otpada. To nije dobra metodologija, ali priprema gradnje nekih centara već je toliko odmakla da se to, nažalost, više ne može promijeniti. Međutim, u novi zakon o otpadu treba ugraditi odredbe po kojima će se osigurati poštivanje strategije gospodarenja otpadom iz 2005. Ona kao prvu mjeru nalaže smanjivanje nastajanja otpada, a potom primarnu selekciju na mjestu nastanka. To kod MBO-tehnologije nećemo dobiti, jer ona predviđa da se otpad ne razvrstava u kućanstvu nego sav dođe u centar gdje se onda odvajaju neke njegove komponente, a veći dio otpada, u kojem još ima dosta iskoristivog, pretvara se u gorivo za spaljivanje u cementarama ili spalionicama komunalnog otpada. To nije dobro i poticajno za razvoj zelenih industrija koje se bave reciklažom. Cilj nam je da kućanstva, gospodarstvo i svi ostali selektivno prikupljaju otpad kako bi se sve što se može iskoristilo kao sirovina, a ostatak kao gorivo.

Zaštita okoliša usko je vezana s energetikom koja spada u Ministarstvo gospodarstva. Koliko će vaše ministarstvo moći učiniti na nužnom poticanju energetske efikasnosti i obnovljivih izvora (OIE)?

- Hrvatska mora puno više koristiti OIE, jer nas na to obvezuju europski propisi. Do 2020., kao i druge članice EU-a, moramo iz tih izvora proizvoditi najmanje 20 posto energije, a sada prema njihovim izračunima, dakle bez velikih hidroelektrana, iz OIE proizvodimo samo 1,7 posto. Da to postignemo, nužno je donijeti zakon o OIE i promijeniti strategiju energetskog razvitka iz 2009. kako bi se znatno veći značaj dao projektima OIE i energetske učinkovitosti, u čemu također znatno zaostajemo za EU-om. Nužno je i usklađivanje s trećim energetskim paketom EU-a, što je trebalo provesti do ožujka ove godine, te izrada karte OIE koja bi mogla poslužiti kao most za smanjivanje prepreka zbog složenih procedura vezanih uz prostorno planiranje. Država bi usvajanjem takve karte s planiranim OIE poručila da je to državni interes i rezervirala predviđene lokacije za njihovu gradnju. Vrlo je važno da zakonom o OIE pronađemo model koji neće biti suprotan pravilima ravnopravnog tržišnog nadmetanja, a omogućit će da se što više koristi domaća komponenta. Naime, svi potrošači struje plaćanjem posebnog dodatka sufinanciraju OIE kroz zajamčene otkupne cijene veće od tržišnih, pa je bitno da hrvatsko gospodarstvo od toga ima što više koristi. U tom bi slučaju poticanje OIE donosilo dvostruku korist: gospodarsku kroz rast BDP-a i otvaranje radnih mjesta te ekološku. Predlagat ćemo i razne poticajne mjere za obnovljive izvore energije i učinkovitije korištenje energije.

Hoće li Ministarstvo ubuduće bolje surađivati s eko-udrugama, koje su dosad često imale primjedbi na njegov rad?

- I zbog toga namjeravamo utemeljiti forum za zaštitu okoliša i prirode. Naše ministarstvo je specifično po tome što mora imati vrlo velik senzibilitet za mišljenje javnosti o projektima s utjecajem na okoliš. Zato se nadam znatno boljoj suradnji Ministarstva sa zelenom scenom od dosadašnje.

Bivša vlada predvidjela je ponovno otvaranje nuklearne opcije ako to sljedeće godine odobri Sabor. Kakav je vaš stav o nuklearkama?

- Prema strategiji prostornog razvitka koja vrijedi do 2015., na snazi je moratorij na odluke o gradnji nuklearki. U predizbornoj kampanji istaknuli smo da ne podržavamo njihovu gradnju ne samo zbog ekoloških razloga nego prije svega zbog ekonomskih. Ako bi se gradila nuklearka snage 1000 MW, kao što je predviđeno strategijom, trebala bi velika ulaganja u elektroenergetski sustav. Osim toga, nema ni slobodnih stručnjaka koji bi mogli provesti takav veliki projekt, pa bismo ju teško mogli sagraditi do 2030., a Hrvatskoj novi izvori trebaju puno ranije. Hrvatska jednostavno nije dovoljno bogata da gradi nuklearku.