.........................................................................SMEĆE SE VRAĆA NA MJESTO NASTANKA.
 

................

 
 

 

 
 
 

20. sjednica Gradskoga vijeća - 15. 04. 2011.

KLASA: 023-01/11-01/ URBROJ: 2181/01-02-11-1
Split, 8. travnja 2011. godine
VIJEĆNICIMA GRADSKOGA VIJEĆA GRADA SPLITA

Na temelju članka 88. stavka 1. Poslovnika Gradskoga vijeća Grada Splita ('Službeni glasnik Grada Splita', broj 17/09 i 11/10), sazivam za 15. travnja (petak) 2011. godine u 9.00 sati u zgradi Grada Splita (vijećnica), Branimirova obala 17/II. u Splitu 20. SJEDNICU GRADSKOGA VIJEĆA GRADA SPLITA. Za sjednicu predlažem sljedeći dnevni red:

1. Tematska rasprava o odlagalištu komunalnog otpada „Karepovac“

Prilozi:
>  Prijedlog zaključka o mjerama i radnjama za provođenje i unapređenje procesa gospodarenja komunalnim otpadom
- kratki uvod u temu: „Procesi gospodarenja komunalnim otpadom“
>  Sanacija odlagališta otpada Karepovac-Split-Idejno rješenje
- Ugovorni odnosi :Grad Split i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
- Regionalni centar čistog okoliša-Izviješće o statusu projekta –Županijski centar za gospodarenje otpadom Lećevica
- Izviješće t.d. Čistoća d.o.o. Split vezano za odlagalište Karepovac
- Materijal vezan za Proces odvojenog prikupljanja otpadnih tvari 

PREDSJEDNICA
Gradskoga vijeća
Nevenka Bečić

preuzeto sa www.split.hr/Default.aspx?art=1856  
 
 
> dr. MILIČIĆ, ponovno, PREDLAŽE SPALJIVANJE rdf SMEĆA U CEMENTARAMA
 
  > AUTOR SUO CENTRA U LEĆEVICI ZA SPALJIVANJE U CEMENTARI cemexa U KAŠTELIMA
 
> dr. Ružinki, Pregovara sa Cemexom o spaljivanju "suhe frakcije, obnovljivih izvora..." (smeća) u cementarama
 
> dr. Roguljić pita, dr. Ružinski odgovara O PROFESORIMA I DOKAZANO DOBROJ LOKACIJI!???? ne govori istinu
 
> DISKUSIJA NA NASTAVKU TEMATSKE SJEDNICE 21. 4. 2011.
 
> SUKOB INTERESA I SANACIJA KAREPOVCA
 
> ZAŠTO NE SPALJIVANJU SMEĆA/ RDFa (gorivog dijela smeća)
 
  > Dr Paul Connett talks Environmental Crime in Rugby
 
> no-burn_The Global Anti-Incinerator Alliance
 
All around the world communities are fighting cement kilns. With the current drive to reduce CO2 emissions, save on the cost of fuel and get rid of all kinds of waste, many cement companies are burning, or considering burning, what are politely called "alternative fuels" but should really be called waste. This site aims to consolidate information pertaining to cement kilns, especially those burning waste, and the communities that are opposing this practice. > VIŠE...
 
> downwindersatrisk
 
> dr. BOŽIČEVIĆ, ČINJENICE O LEĆEVICI
 
> Ivo Lučić, VLADA POTIČE PROIZVODNJU SMEĆA
  > www.lecevica.info
 
> više o spaljivanju RDF smeća u cementarama
 
  > 101 FACTS ABOUT THE INCINERATION OF HAZARDOUS WASTE AT TXI'S MIDLOTHIAN CEMENT PLANT
  > letak: UGLJEN + SMEĆE u CEMEXU pdf
 
 
 
CEMEX’s cement plant is poisoning our air, endangering our children, our families, and a crown jewel of our National Parks ,” said Jeremy Nichols, Director of Rocky Mountain Clean Air Action. “We need safeguards from this harmful air pollution and our lawsuit gets us one step closer to the clean air we all need. VIŠE NA ...

 
 
......................
 

ZATO NE ŽUPANIJSKOM CENTRU ZA "GOSPODARENJE" OTPADOM U LEĆEVICI ( CGO)

NE, centru i odlagalištu smeća u Lećevici jer to nije centar za gospodarenje otpadom, nego centar za manipuliranje smećem: Takozvani županijski Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici najvećim je dijelom (oko 20ha) odlagalište obrađenog SMEĆA koje je nastalo jer otpad nije bio odvojeno prikupljen na mjestu nastanka s ciljem njegovog recikliranje i vračanja recikliranih materijala u uporabu.

NE, jer su istraživanja potvrdila da se traser (boja) ubačen na lokaciji planiranog odlagališta pojavio u Jadru nakon 66 dana.
To je očita potvrda da onečišćene vode iz krša Lećevice dolaze u Jadro i dovoljan razlog da se od lokacije odustane.

NE, jer se planirani centar nalazi na seizmički osjetljivom tlu na kojem su mogu i potresi ve i od VII. MCS ljestvice pa otjecanje onečišćenih voda s odlagališta u podzemlje i potom u Jadro nije moguće spriječiti.

NE jer se ne želimo dovesti u situaciju da Split i svi okolni gradovi ostanu bez pitke vode. Tada bismo morali piti samo kupljenu vodu u bocama jer je pitka voda kontaminirana procjednim vodama s odlagališta u Lećevici.

NE, jer otpad nije smeće. Otpad se može reciklirati, smeće ne može.

NE jer bi se dio gorivog RDF smeća spaljivao u cemenarama, a cementare imaju ugrađene SAMO filtre za prašinu. Sve ostale, mnogo štetnije tvari, završavaju u cementu ili odlaze u zrak: dušikovi oksidi, sumporni oksidi, otrovni teški metali (olovo, živa, arsen...), radioaktivne tvari, a spaljivanjem otpada još i kadmij, talij, arsen, dioksini, furani...

NE, jer je preskup. Centar je najmanje pet puta skuplji od ekološki zasnovanih sustava postupanja s otpadom, efektivna je zapreka odvojenom prikupljanju i recikliranju, ometa prikupljanje otpada na mjestu nastanka, uništava sekundarne sirovine
iz otpada, onemogućuje otvaranje radnih mjesta u sektoru gospodarenja otpadom. Centar u Lećevici ne rješava problem,
on ga samo odgađa i stvara nove probleme, ekološke, gospodarske i socijalne.

NE, jer tražimo ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom, odvojeno prikupljanje otpada i naplaćivanje odvoza
otpada prema načelu onečišćivač plaća. Inteligentne gradske uprave organiziraju odvojeno prikupljanje otpada
i nagrađuje građanstvo koje odvojeno prikuplja. Glupe gradske uprave omogućuju proizvodnju smeća i stvaraju
nepotrebne probleme sebi i generacijama koje dolaze.

NE, jer s otpadom želimo odgovorno gospodariti u našem dvorištu, umjesto da smeće odlažemo u tuđe dvorište, tako
da će generacije nakon nas morati strepjeti zbog mogućeg ekocida, plaćati održavanje odlagališta, njegovu sanaciju itd.

NE, centru i odlagalištu smeća u Lećevici jer imamo samo jedno Jadro.

NE, jer ne želimo ponavljati promašaje prošlosti.


 

..............

 

PEPGO
odbor za problematiku ekološkog postupanja i gospodarenja otpadom
 



Zagreb, 11. travnja 2007.

PRIOPĆENJE O SPALJIVANJU SMEĆA U CEMENTARAMA

Smjer provedbe sadašnje strategije gospodarenja otpadom vodi ka stvaranju nove gospodarske grane u RH koja se zove „spaljivanje otpada“. Plan strategije o dostizanju razine recikliranja otpada od 25% do 2025. godine vrlo je skroman i direktan je ustupak „spaljivačkom“ lobiju u Hrvatskoj.

Spaljivanjem smeća u okoliš se ispuštaju otrovni dušikovi oksidi (NOx), otrovni teški metali (živa, kadmij, olovo, arsen, talij), dioksini i furani koji spadaju među najotrovnije poznate spojeve. Ove otrovne tvari su i kancerogene (uzrokuju rak), uništavaju obrambeni sustav organizma, uzrokuju genetičke promjene (oštećenja) u ljudi svih dobnih skupina. Najopasniji dioksin (TCDD) znanstvenici nazivaju najotrovnijom malom molekulom na planetu.  Djelotvorniji je 11000 puta od smrtonosnog otrova natrij cijanida, a djeluje već na sto milijuna puta nižoj razini.  Dioksini u čovjekov organizam dospijevaju iz hrane životinjskog i biljnog porijekla, iz onečišćenog zraka, vode ili dodirom. U hranu dospijevaju iz onečišćenog okoliša. Nakupljaju se u čovjekovom organizmu jer ih organizam ne može razgraditi ili izlučiti na neki od prirodnih načina. Ženski organizam raspolaže jedinstvenim mehanizmom izlučivanja dioksina i to izlučivanjem mlijeka dojenjem. Spalionice otpada su najveći izvor dioksinskih emisija u okoliš.

Cementna postrojenja nemaju nikakve filtere koji bi mogli zaustaviti ispuštanje tih otrova! Filteri zaustavljaju samo dio prašine! Spaljivanje otpada u pećima cementara bolesna je ideja i teška neodgovornost, ravna zločinu! Otrovi i kancerogene tvari koje ne dospiju u okoliš ostaju u samom cementu i na taj način se kasnije doslovno ugrađuju u zgrade, stanove i sl.

Uredba Vlade RH o izmjenama i dopunama graničnih vrijednosti emisija (GVE) onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (n.n. 105/02), omogućila je zagađivačima trostruko povećanje (u odnosu na postojeće europske norme) emisije spomenutih spojeva i elemenata u okoliš. Ovo je poslužilo cementarama „Dalmacijacement“ u Kaštelima (danas u vlasništvu multinacionalne kompanije Cemex sa sjedištem u Meksiku) kao pravna podloga za ponovni prelazak na tehnologiju prilagođenu korištenju krutih goriva kao energenta, u zamjenu za dotadašnji daleko ekološki prihvatljiviji plin ili barem mazut, te cementari „Holcim“ u Koromačnom (u vlasništvu multinacionalne kompanije Holcim sa sjedištem u Švicarskoj) nastavak već uhodane prakse, a sve radi dodatne mogućnosti spaljivanja otpada u takvim postrojenjima, uključujući opasni i kemijski otpad. Kada se zna da filteri u spomenutim postrojenjima ne sprečavaju emisiju navedenih izvanredno štetnih i otrovnih tvari koje nastaju pri proizvodnji, uključujući radioaktivne, kao i druge štetne tvari (npr. brojne otrovne organske spojeve), dakle otrova koji se akumuliraju u prirodi, jasno je kakav poguban utjecaj na ljudsko zdravlje, prirodu i okoliš je omogućen na ovaj način.

Uredba o dopuštenom trostrukom prekoračenju GVE imala je vremensko trajanje do kraja 2008. kada su GVE trebale biti u svim elementima usklađene s europskim normama EC/76/2000. Ovaj prelazni rok trebao je omogućiti cementarama da svoje tehnološke postupke usklade sa zahtjevima europskih standarda rigoroznije zaštite okoliša. Na prijedlog MZOPU, Vlada RH donijela je 15.02.2007. novu Uredbu o GVE onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora, kojom je prolongirala cementarama dopušteno trostruko prekoračenje GVE do 2010. godine, bez ikakvih kaznenih odredbi. Postavlja se pitanje zbog čega cementare do sada nisu uskladile svoje tehnološke procese, već im je potrebno produženje roka za ovaj zahvat? Odgovor je poznat, one niti nemaju namjeru prilagođavati svoje procese rigoroznijim ekološkim standardima, već samo žele postojeće stanje produžavati u nedogled.

Opisano protežiranje cementara u su/spaljivanju otpada potiče i druge gospodarske subjekte u RH na slične inicijative. Uvođenjem su/spaljivanja raznih vrsta otpada kao „alternativnog / RDF / dodatnog“ izvora energije u tehnološkim procesima, smanjuju se troškovi proizvodnje i ostvaruje golemi ekstraprofit, što je prava meka za sumnjive ulagače. Ukoliko se ova praksa nastavi, Hrvatska će uskoro postati jedna velika spalionica otpada, iako bi se sav tako spaljeni korisni otpad moglo recikliranjem iskoristiti kao sekundarnu sirovinu.

Plan gradnje velikog regionalnog centra za gospodarenje otpadom u Lećevici (Splitsko-Dalmatinska županija), zapravo je plan gradnje centra za sabiranje i manipulaciju smećem. Tamo se planira dovoziti neodvojeni otpad i MBO metodom (mehaničko-biološka obrada) razdvajati ulazni otpad radi dobivanja 36% RDF (refuse-derived-fuel) goriva iz suhog gorivog dijela otpada (koji najprije naravno treba osušiti), te 62% komposta. RDF gorivo se planira koristiti kao energent u cementarama. Ovo gorivo poznato je kao heterogeno što znači da ima promjenjiva energetska svojstva po jedinici mase, a to znači da je procese izgaranja takvog goriva teže optimizirati što ima za posljedicu dodatno povećanje onečišćujućih tvari u zrak. Kompost dobiven spomenutom metodom imat će ograničenu primjenu budući nastaje iz miješanog krutog otpada, te nije zadovoljavajuće kvalitete koju je moguće jedino postići samo iz odvojeno sakupljenog organskog otpada. Po istom modelu planira se gradnja i drugih regionalnih centara.

U Vjesniku od 24.02.2007. u članku „Kotlovnice na Šalati uskoro na remontu“ čitamo da, nakon višegodišnjih vapaja za rješavanjem problema zbog udisanja onečišćenog zraka, za stanare ulica oko KBC-a »Šalata« u Zagrebu dolaze bolji dani. Prema izjavi glasnogovornice MZOPU, mjerenjem koje je svojedobno na Šalati proveo Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti utvrđeno je kako tamošnja ložišta za proizvodnju tople vode višestruko premašuju granične vrijednosti ugljika CO2 i krutih čestica, odnosno sumpor oksida. Tom prilikom je rečeno da je Inspekcija zaštite okoliša naredila mjerenje emisije onečišćujućih tvari u zraku iz tzv. stacionarnih izvora i istodobno zatražila podatke za sanaciju kotlovnice. Osim ložišta za toplu vodu i ono za proizvodnju pare, navodi Inspekcija, premašuje dopuštene emisije CO2, okside sumpora i emisiju krutih čestica. Mjerenja na kotlovnici Klinike za pedijatriju premašuju pak štetnu emisiju krutih čestica u zraku, a utvrđena je i neispravnost ložišta. Uzorna briga MZOPU za zdravlje građana, u ovom slučaju za svaku je pohvalu. No, kad su financijski interesi lobija i cementare u pitanju, s nemjerljivo većim i otrovnijim onečišćenjima, onda se zakonski omogućuje trostruko prekoračenje GVE, a obzirom da nema nikakvih kaznenih odredbi zapravo im je legalno dozvoljeno da rade što i kako god hoće.

Paradoksalno je da je npr. i Pravilnikom o uvjetima za postupanje s otpadom u čl. 27, koji govori o odlagalištima otpada (stacionarni izvor difuznih emisija, za razliku od cementara koje su točkasti izvor emisija), jasno propisano da se ono mora zatvoriti ako emisije onečišćujućih tvari u okoliš prelaze propisom određene vrijednosti emisija.

Potrebno je da Vlada RH / MZOPU hitno izjednači u svim elementima Uredbu o GVE onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (od 15.02.2007.) s europskim propisima EC/76/2000 (bez prolongiranja dopuštenih višestrukih prekoračenja GVE), te bez odlaganja donese zakonsku zabranu (uključujući i neposredne provedbene propise) svakog su/spaljivanja otpada u postojećim cementarama i tehnološkim procesima ostalih gospodarskih subjekata koji tek imaju namjeru spaljivati otpad. Gospodarskim subjektima, koji u svojim postojećim tehnološkim procesima spaljuju svoj proizvodni otpad, treba zakonski zabraniti svako su/spaljivanje otpada koje ne bi bilo sukladno odredbama EC/76/2000, u prelaznom periodu dok se, uspostavom cjelovitog ekološkog sustava gospodarenja otpadom, jednog dana i njima ne zabrani ova djelatnost. Također, potrebno je donijeti jedinstvene vrijednosti GVE za postojeća i nova postrojenja na način da se usklade s propisima EC/76/2000.

Vlada RH / MZOPU moraju se jasno odrediti prema spaljivanju otpada kao izrazito štetnoj metodi zbrinjavanja otpada koja filozofijom profita potiče stvaranje otpada, u odnosu na metodu odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada koja teži smanjenju nastanka otpada ponovnim iskorištavanjem – dobivanjem sekundarne sirovine. Isto moraju učiniti i županije / općine / gradovi, te nužnim izmjenama prostornih planova onemogućiti spaljivanje otpada.

 za odbor PEPGO, Željko Šimunović, dipl.ing. predsjednik

..........

 
Kada procjenjujemo pojedine postupke zbrinjavanja otpada , ponajprije moramo nacelno ocijeniti da li ti postupci ispunjavaju osnovne zahtjeve koji se postavljaju pred suvremeno zbrinjavanje otpada, od kojih su posebno  vazni slijedeci:

- unistiti  opasne tvari u otpadu, odnosno sprijeciti njihovo oslobadanje u okolis,
- izbjeci stvaranja dodatnih stetnih tvari u postupku zbrinjavanja otpada, 
- izbjeci  ponovno vracanja stetnih tvari iz otpada  u  kruzni tok tvari.

Ispunjavanje ova tri zahtjeva bilo je mjerodavno pri prosudbi razlicitih sustava zbrinjavanja otpada koje je za jednu komunu u Njemackoj proveo neovisni institut za primjenjena ekoloska istrazivanja, Öko-Institut, Darmstat. Kao jedna od opcija zbrinjavanja otpada razmatrana je i mogucnost njegovog spaljivanja u tvornici cementa. 

Sukladno navedenim zahtjevima koji se postavljaju pred onoga tko zeli otpad zbrinuti na suvremen nacin, Öko -Institut svoju  prosudbu razlicitih varijanti zbrinjavanja otpada temelji na slijedecim kriterijima:
1. Oslobadjanje organskih spojeva u postupku zbrinjavana
2. O stvaranje novih anorganmskih spojeva u postupku zbrinjavana
3. Ponovno vracanje teskih metala iz otpada u kruzne tokove tvari

1. Oslobadanje organskih spojeva (dioksini, furani)
Postupcima  zbrinjavanja u kojima se otpad spaljuje (spalionice,  tvornice cementa) na visokim temperaturama,  unistavaju se dugozivuci organski spojevi u otpadu, ali  pritom  nastaju novi (kemijska reakcija poznata pod imenom de-novo-sinteza) kao npr. u slucaju  dioksina, tako sveukupno moze doci do povecanja  kolicine dioksina. Novonastali organski spojevi  putem  zraka i sljake ponovno dospjevaju u kruzni tok tvari.

 Do emisija lako hlapljivih organskih spojeva u industriji cementa dolazi na onim mjestima u procesu proizvodnje  gdje zbog nizih  temperatura  ili nedostatka CO2 ne dode do potpunog izgaranja organskih spojeva iz otpada.
Zbog specificnih uvjeta proizvodnje u cementnoj industriji moze se racunati s relativno ogranicenim stvaranjem novih organskih  spojeva u odnosu na spalionice, ali je  zbog losijeg prociscavanja dimnih plinova u tvornicama cementa emisija organskih  spojeva u okolis jednaka onoj iz spalionica .

2. Stvaranje novih anorganskih spojeva  (Nox, SO2)
U svim procesima gorenja dolazi do stvaranja dusikovih oksida cija kolicina ovisi o vrsti goriva, nacinu i uvjetima izgaranja.
Cementna industrija ima na poseban nacin problema sa stvaranjem dusikovih oksida. Uvjetovano visokim temperaturama i viskom zraka potrebnim u procesu proizvodne, stvaraju se i emitiraju velike  kolicine NOx koje dospjevaju u  atmosferu.
Tu  dolazi do reakcija u kojima se stvara dusicna kiselina. Ona je sastavni dio "kiselih kisa", opasna za okolis i   zdravlje ljudi .  Osim dusikovih oksida  tvornice cementa  emitiraju i velike kolicine SO2. Izgaranjem otpada kolicine SO2 se povecavaju. Pritom lakohlapljivi  spojevi sumpora u dimnim plinovima izlaze u atmosferu  gdje  oksidacijom nastaje sumporna kiselina , takod|er sadstavni dio "kiselih kisa, s poznatim posljedicama.

3. Ponovno vracanje teskih metala u kruzni tok tvari
Buduci da se teski metali ni jednim postupkom zbrinjavanja ne mogu unistiti, cilj zbrinjvanja otpada mora biti nastojanje da ih se trajno iskljuci iz kruznog toka tvari. Izgaranjem otpada u tvornicama cementa, teski metali se ne izkljucuju iz kruznog toka tvari. 
U pogledu emitiranja teskih metala, cementna industrija ima posebno znacenje. To se u prvom trenutku ne cini logicnim, buduci da ona nije vezana uz preradu metala. Slijedeci razlozi dovode do toga da je cementna industrija veliki  izvor zagadivanja  teskim metalima:
- cementna industrija preraduje velike kolicine sirovina i goriva koji po svojoj prirodi sadrze teske metale,
- sekundarne sirovine koje se koriste u proizvodnji cementa (koncentrati zeljeza, sljaka) cesto sadrze veoma visoki postotak teskih metala
- cementna industrija sve vise nastoji dio primarnog goriva (ugljen, tesko ulje) zamijeniti sekundarnim (rabljene gume, staro ulje, plastika)  koje sadrzi daleko vece kolicine teskih metala od primarnog goriva .

Proizvodni proces se odvija pri visokim temperaturama (1450°C). Pri tim se temperaturama u nekoj vrsti "termicke destilacije" teski metali o odvajaju iz sirovina i goriva, da bi se na nizim temperaturama kondenzirali i presli na prasinu ali i na sirovinu.
Na taj nacin dolazi do  kontinuiranog koncentriranja teskih metala u tvz. unutrasnjem kruznom toku. K tome, koncentracija
teskih metala povecava se dodatno i iz tvz. vanjskog kruga: naime, prasina iz filtera koja sadrzi teske metale mijesa sa sirovinom i ponovno vraca u proces proizvodnje.  Tako povecana koncentracija uvjetuje i sve vece emisije lakohlapljivih teskih metala i sve vecu opasnost od prasine, posebno kada prasina zbog nestabilnosti u procesu proizvodnje koje dovode do iskljucenja filtera dospije u okolis. Ovo posebno vrijedi za teskohlapljive  teske metale (olovo, cink, arsen, krom) koji su kod temperatura pri kojoj plinovi prolaze kroz filter (110°C) skoro iskljucivo vezani na cestice prasina. Lakohlapljive teske metale (ziva, talij, kadmij) pak  postojeci filtri tasko mogu zadrzati buduci da najvecim dijelom kroz filtre produ u plinovitom stanju. Zbog gore opisanog koncentriranja teskih metala, emisije talija iznose do 95% kolicine unesene u proces proizvodnje,  emisije zive iznose preko 90%.

Emisije teskih metala  izazvane sagorjevanjem otpada u industriji cementa ovise prvenstveno o odnosu  kolicine ovih opasnih tvari u otpadu u odnosu na regularno gorivo. Buduci da je kolicina zive u otpadu u odnosu na klicinu zive npr. u ugljenu daleko veca, i buduci da je filtrima tesko sprijeciti njezinu emisiju u okolis, tvornice cementa su u ovom pogledu veliki zagadivaci.

Onaj dio teskih metala koji nije dospio u okolis u plinovitom stanju kroz dimnjak, talozi se i koncentrira u  procesu proizvodnje
u klinkeru, ili pak u dospijeva u gotov proizvod (cement) tako sto se klinkeru dodaje prasina iz filtera. Tako i se preko gotovog proizvoda ove opasni otrovi ponovno vracaju u kruzni tok tvari te postoji opravdana bojazan od zdravstvenih posljedica (alergeni 
i kancerogeni ucinci) kod onih koji su u direktnom dodiru s cementom kao i od zagadivanja tla i vode u buducnosti  zbog ispiranja teskih metala  iz gradevinskog otpada.

Dada Lerotić, 2001.


 

 

.

Predsjednici Gradskoga vijeća

Poštovana gospođo Becić,

na naslovnici dokumenta idejnog rješenja "Sanacije odlagališta otpada Karepovac" objavljena je
moja fotografija (bez navođenja autora), skinuta s
http://www.lerotic.de/karepovac

Budući da su u dokumentu navedena mišljenja s kojima se ne slažem, učinjena mi je moralna i stručna šteta.

Molim da se u svim izdanjima tog dokumenta uvrsti primjedba s imenom autora te s naznakom da se autor fotografije
ne slaže s iznesenim mišljenjima i sadržajem tog dokumenta.

Spreman sam volonterski pomagati moj grad; to sam napravio i besplatnim ustupanjem inicijative, koncepta i dizajna
kutije za odvojeno prikupljanje starog papira u Splitu. Kutije se nalaze i u uredima Gradskog poglavarstva od kojega
nikada nisam dobio podršku za tu ili neku sličnu inicijativu.

http://www.lerotic.de/tl/papir

Štoviše, lani su mi Gradske službe otkazale dogovorenu izložbu u Banovini, na temu Gospodarenja otpadom.
http://www.umas.hr/~tl/izlozba/2/

Za društveno korisne i ekološki prihvatljive projekte angažiram se nesebično i velikodušno.
Za koncepte koji Vi želite prakticirati, a koji se oslanjaju na odlagalište našeg, splitskog smeća
u tvz. Centru za gospodarenje otpadom u Lećevici, nemam razumijevanja, smatram ga opasnim i skupim.

Zanima me što će te Vi vašoj djeci ili unucima reči ako se pitke vode Jadra zagade procjednim vodama
ispod našeg smeća u Lećevici, pojave dioxini u zraku, mlijeku.... ispusten pri spaljivanju RDF smeća u cementari.
Na koji način mislite tada argumentirati današnji stav te obavijestiti svoje sugrađane, ako se isto dogodi ...?

Katastrofa u Japanu nas na tragičan način upozorava na etičko načelo opreznosti (better-safe-than-sorry)
moramo staviti ispred tehnički mogućeg, jer priroda ima veće, često nepredvidive mogućnosti od ljudskih.

Morate li riskirati zdravlje stanovništva i ekocid za nešto sto se ekološki prihvatljivije i financijski isplativije 
može napraviti na nekom drugom mjestu?

S poštovanjem
Tomislav Lerotić
14. 4. 2011.

 

..................
smeće se vraća na mjeSTo nastanka.......

   
   
 
   
   
  .....reDesign,tl 1998.
 

 

 

 



.........HOME..
> DISKUSIJA NA NASTAVAKU TEMATSKE SJEDNICE 21. 4. 2011.