Htjeli smo dakle saznati što o gore spomenutim i sličnim problemima misle predstavnici jedne međunarodne organizacije za koju se općenito drži da o njima može dati maritoran sud.
Prvog dana rada seminara, na pitanje o radioaktivnoj šljaci u Kaštelima, od jednog našeg stručnjaka dobili smo odgovor da je radijacija izmjerena nad tom deponiju veća od one oko nuklearke u Černobilu,ali da je ipak u dopuštenim granicama i da Kaštelanima veća opasnost prijeti od žive iz tvornice INA-Vinil.

Na pitanje o sigurnom odlaganju visokoradioaktivnog otpada kao i na ono zašto su se nuklearke gradile, a da prethodno nije riješen problem trajnog odlaganja radioaktivnog otpada, nismo dobili odgovor. Poznato je da problem odlaganja - posebno visokoradioaktivnog otpada iz nuklearnih elektrana -nigdje ne svijetu još nije riješen na zadovoljavajući način. Kako ga sigurno pohraniti i čuvati tisućama godina?

NUKLEARKE ZA SPAS ZEMLJE

Na Seminaru o sigurnosti primjene nuklearne energije nije se spominjala njezina NEsigurnost. Zato se o stvarnim posljedicama havarije u Černobilu šutjelo ili ih se bagateliziralo. "Poučeni" smo da su nuklearne elektrane manje štetne od termoelektrana, jer ove posljednje emisijama CO2 povećavaju efekt staklenika i tako doprinose globalnom zagrijavanju zemljime atmosfere sa svim neželjenim posljedicama. U usporedbi s vjetrenjačama, nuklearne elektrane imaju prednost - one ne stvaraju buku. Također smo saznali da je kemijski otpad opasniji od nuklearnog. Nadalje, zbog prirodne radijacije opasniji po zdravlje je let avionom, nego rad u NE. Prirodna radijacija je na drugim mjestima na Zemlji veća od one u Černobilu, čulo se. To je pak klasičan primjer obmane prešućivanjem. Prešućuje se da - za razliku od prirodne redijacije koja uglavnom na organizam djeluje izvana- radionuklidi iz reaktora preko hranidbenog lanca dospjevaju u ljudsko tijelo, tu se koncentriraju u određenim organima (radioaktivni jod u štitnjači, stroncij u kostima, plutonij u plućima) i iz neposredne blizine zračenjem ugrožavaju stanice.

Ovakav, najblaže rečeno, jednostrani pristup problemima vezanim uz korištenje nuklearne energije, ponukao nas je da nešto više saznamo o organizatoru skupa - Međunarodnoj agenciji za nuklearnu energiju. IAEA je osnovana 1957. godine kao autonomna podorganizacija UN-a, s ciljem „povećanja doprinosa atomske energije miru, zdravlju i blagostanju na cijelom svijetu......Ona savjetuje i pruža tehničku potporu razvitku nuklearne energije u državama članicama..... Zalaže se za primjenu zračenja u poljoprivredi, industriji, medicini, biologiji i hidrologiji."
U skladu s proklamiranim ciljem, u svojim optimističkim prognozama s početka šezdesetih, dužnosnici IAEA za kraj stoljeća predvidjeli su tri puta više nuklearnih elektrana nego što je stvarno izgrađeno. Nakon havarije u Černobilu, IAEA je težište rada prebacila na nuklearnu sigurnost. 1991. god. organizirala je konferenciju u Beču na kojoj je predstavljeno izvješće njezinih stručnjaka o posljedicama černobilske nesreće. U njemu se govori o značajnim poremećajima zdravlja stanovništva, ali se tvrdi da oni nisu posljedica radioaktivnog zračenja, nego posljedica straha i stresa kao i socijalnih, ekonomskih i političkih promjena u kojima se zemlja nalazila. Zajedničkoj delegaciji stručnjaka iz dvije najteže pogođne republike bivšeg SSSR-a, Ukrajine i Bjelorusije, pristup konferenciji omogućen je tek nakon intervencija vlada njihovih zemalja. Rezultati njihovih istraživanja i kritičke primjedbe na černobilski projekt IAEA, nisu objavljeni u konferencijskom izvješću.
To je razumljivo ako se zna da statut IAEA obvezuje prije svega na širenje nuklearne energije. Drugim riječima, kada bi se djelatnici IAEA-a kritički izjasnili o nuklearnoj industriji, bio bi to znak nelojalnosti poslodavcu.

Na zagrebačkom se seminaru, nažalost, nekritičnošću ili šutnjom više od stotine sudionika, dva dana demonstrirala (hrvatska) lojalnost nuklearnom lobiju.

tl, KANA, 5/2007.

U svezi s vašom zamolbom da novčanim prilogom  pomognemo tiskanju
biltena i promidžbenih plakata,  kako biste publiciranjem tekstova naših i svjetskih znanstvenika pomogli edukaciji potrošaća, potakli štednju svih
vrsti energenata njihovim djelotvornim korištenjem, te potakli primjenu
obnovljivih izvora energije na dobrobit okoliša i gospodarstva,
obavještavamo vas da ovo Ministarstvo nema sredstava za te namjene.

POMOĆNIK MINISTRA  Z.L dipl.inž
Republika Hrvatska ministarstvo gospodarstva klasa 310-02/97-01/12 ur. broj: 526-04-97-02
Zagreb, 18. 2. 1997.

LINKOVI /LITERATURA:

The Role of IAEA after the Chernobyl Disaster: A Critical Evaluation by Means of Statements in IAEA Publications and at Conferences / Wenisch, Antonia; Fink, Ulrike - Wien: Ökologie-Institut, 1991
Hannover: Gruppe Ökologie

http://www.greenpeace.at/uploads/media/IAEA_Report.pdf