Na pitanje novinara Sandija Vidulica (SD., 8.3.2003. http://www.slobodnadalmacija.hr/20030308/sdmagazin01.asp ), zasto Ministarstvo zastite okolisa dopusta zakone o granicnim vrijednostima emisija stetnih tvari, po kojima se …u proizvodnji cementa granicne vrijednosti za dusikove okside (NOx) povecavaju sa sadasnjih 500 mg/m3 na 900mg/m3, pri cemu ce se do 31. prosinca 2008. tolerirati trostruko vece kolicine tj. do 2700 mg/m3 , ministar Kovacevic (u SD, 8.3.2003.) odgovara:
"To je u skladu s mogucnostima nase industrije i u skladu s ugovorom o Stabilizaciji i pridruzivanju EU-a, koji predvida odredene rokove za prilagodbu. Nista u bilo kojem aktu koji smo donijeli nije suprotno onome sto je dogovoreno u postupku priblizavanja Europskoj uniji."
Od Ministarstva okolisa i Ministarstva za europske integracije nismo dobili odgovor na nase pitanje koji je to ugovor, koji nas prisiljava da nize granicne vrijednosti zamjenjujemo visim, a nazalost ni Saborski odbor za zastitu okolisa, ni i njegov predsjednik dr. Zlatko Kramaric ne znaju za promjenu uredbe.

Ministar kaze da su doticne uredbe u skladu s mogucnostima nase industrije. Kako to da ministar zastite okolisa ne uzima u obzir mogucnosti naseg zdravlja i okolisa?
Je li se kod povecanja granicnih vrijednosti vodilo racuna o tome da se na nekom uskom podrucju moze nalaziti vise biti vise tvornica cementa, a sve one u neposrednoj blizini naselja , kao npr. u Kastelanskom zaljevu. Tu na udaljenosti od svega nekoliko kilometara rade tri cementare u kojima se k tome jos s mazuta prelazi na gore oneciscivace (petrol koks i ugljen), a vec se suspaljuju i otpadna ulja.
Primijenimo li novu uredbu na kastelanski primjer, vidimo da ce do 2004. godine ove tri cementare smjeti ispustati kolikogod i stogod hoce, jer su tek od 1. srpnja 2004. duzne mjeriti emisije oneciscujucih tvari u otpadnim plinovima. od 2004. do 2009. smjet ce cak trostruko prekoraciti najvise granicne vrijednosti za NOx. Tek od 2009. imaju obvezu postivati najvise dopustene vrijednosti. Ako je netko pomislilo da cemo se tada konacno priblizili propisima i uzusima Europske unije , prevario se. Neke zemlje Europske unije (npr. Austrija i Njemacka) vec danas imaju propisane granicne vrijednosti koje su skoro dvostruko nize od onih koje ce kod nas obvezatno morati postivati tek od 2009.!!!

Dakle, ne stoji Ministrova tvrdnja da se radi o prilagodbi normama Europske unije.
U Evropi nove cementare ne smiju ispustati vise od 500 mg/m3 NOx, a starim cementarama se do 2007. tolerira od 800 mg/m3 . Poslije 2007. i one moraju smanjiti emisije na propisanih 500 mg/m3.
Da podsjetimo jos jednom na primjer dusikovih oksida (NOx), kod nas to izgleda ovako: do 2004.god. prakticki nema ogranicenja, od 2004. do 2009.god maksimalno 2700 mg/m3 , poslije 2008. maksimalno 900 mg/m3.

Neki nasi neprosvijeceni politicari nakon setnje pogonima Dalmacijacementa RMCa skloni su ponavljati tvrdnje njezina rukovodstva kako se radi o najsuvremenijim postrojenjima ove vrste u Europi, vjerojatno zbog toga sto su (konacno) ugradeni filtri za prasinu, a u dijelu kruga tvornice raste engleska trava.
To sto se cementarama kod nas sluganski dopusta da do 2004. mogu u zrak ispustati sto, koliko i kako hoce, a poslije 2004. skoro dvostruko vise nego sto je to dopusteno cementarama u Europi, nase politicare ne zanima. Cementni lobi to itekako koristi. U Europi se naime vec pocinju ugradivati uredaji koji npr. emisije NOx smanjuju ispod 200mg/m3. To naravno povecava troskove proizvodnje cementa u Europi. Stoga cementna industrija kupuje postrojenja i tupinolome Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj - zemljama s niskim cijenama i jos nizom ekoloskom svijescu politicara.

Na primjedbu novinara kako ekololoske udruge tvrde "…. da se prljava industrija na temelju ovakvih odluka moze prebaciti u nase krajeve, posebice kad je rijec o spalionicama otpada i cementarama" , ministar odgovara : "Oni koji tako govore nisu potpuno u pravu. Grad Bec gradi nove spalionice, premda sadasnji kapacitet spalionica daleko nadmasuje potrebe za zbrinjavanjem otpada grada Beca. Grade spalionice da bi uvozili otpad i tamo ga spaljivali, jer osim sto zaraduju na tome, osiguravaju opskrbu dijelova grada toplinskom i elektricnom energijom. Dakle, nije stvar u tome da se bavljenje unosnim poslom seli iz razvijenih zemalja u nerazvijene, vec su nerazvijene zemlje nerazvijene zbog toga sto nije osigurana dovoljno snazna provedba zakona. Mi smo kao ministarstvo predlozili zakone, na Saboru je da ih usvoji."
Cinjenica je da su granicne vrijednosti emisija stetnih tvari U Europi mnogo nize, kako smo to pokazali na primjeru dopustenih granicnih vrijednosti za NOx. Takoder nije tocno da Bec gradi spalionicu u kojoj ce se spaljivati uvozni otpad. Nekoliko kompetentnih osoba iz Beca dalo nam je informaciju da ce se u spalionici spaljivati iskljucivo domace smeca, i to samo onaj dio koji nije moguce reciklirati. A austrijske, njemacke pa tako i nase nevladine udruge za zastitu okolisa smatraju da je ulaganje 400 milijuna Eura, koliko ce stajati npr. becka spalionica otpada, skupa i ekoloski neprihvatljiva investicija kojom se osim toga pitanje zbrinjavanja otpada ne rjesava konacno. Bilo bi npr. zanimljivo znati kako i gdje bi se deponirao nemali toksicni otpad koji ostaje nakon spaljivanja otpada u spalionici.

Treba naglasiti da su europski propisi o ispustanju stetnih tvari iz spalionica komunalnog otpada neusporedivo strozi od onih koji vrijede za cementare. Tako npr. emisije NOx u spalionicama komunalnog otpada ne smiju biti vece od 200 mg/m3, za razliku od cementara kojima je , kako smo gore vec spomenuli, dopusteno 500 mg/m3. Osim toga te spalionice imaju ugradene filtre koji, za razliku od filtera u cementarama zaduzenih samo za prasinu, sprjecavaju i druga mnogo opasnija oneciscenja.

Ostaje otvoreno pitanje, zasto ministar kao i sluzbenici Ministarstva zastite okolisa, u svojim izjavama neprestano favoriziraju najskuplje i ekoloski najneprihvatljivije nacine zbrinjavanja otpada: spaljivanje smeca u spalionicama i u pecima cementara.

Zasto ministar naglasava i spominje Bec, ako se zna da je Bec po misljenju Austrijanaca "drzavni prvak u proizvodnji smeca" . Postoje primjeri gradova koji imaju potpuno drugacije koncepte zbrinjavanja otpada. On se temelji se na odvojenom prikupljanju otpada vec na mjestu nastajanja, tj. u domacinstvima. Taj koncept dobio je najbolje ocjene nadleznih Ministarstava i nevladinih udruga za zastitu okolisa.
I primjer Berlina pokazuje da su ekoloska educiranost i politicka volja preduvjet za donosenje prihvatljivijih odluka. U Berlinu su bile planirane dvije spalionice. Odustalo se kao i u mnogim drugim gradovima, jer se konzekventnim educiranjem stanovnistva potaknulo izbjegavanje stvaranja otpada i odvojeno prikupljanja, te je time nestalo potrebe za spaljivanjem. Dakle, zbrinjavanje otpada moguce je i bez sindroma "Samo ne u mom dvoristu" ( slucaj Lecevica, Sibenik, Kastela....)
Na pitanje zasto se oglusio na potpise 10.000 gradana Kastela, Solina i okolnih mjesta ( clanovi LS-a Kastela, Solina i Zupanije bili su inicijatori prosvijeda) protiv uvodenja prljavijeg energenta te zasto se Dalmacijacement RMC nije prisililo da s mazuta prijede na ekoloski povoljnije gorivo, npr. plin, ministar odgovara "Zato sto to nijedna vlast u normalnoj drzavi na svijetu ne bi napravila. Ne mozete tjerati kompanije da idu u gubitak i propast. Manje od 2% svih tvornica cementa na svijetu koristi plin kao energent. "
Opet se interes "nase" industrije stavlja na prvo mjesto. U Francuskoj se npr. vise od 75% elektricne energije odbija iz nuklearnih elektrana. Hocemo li taj model primijeniti i u Hrvatsku jer, eto, tamo u svijetu se to tako radi....Ministar nadalje kaze da "..oni koji iznose takve prigovore zanemaruju cinjenicu da je ministarstvo primoralo Dalmacijacement RMC na ulaganje u iznosu od 18 milijuna Eura u sanaciju stanja okolisa izazvanog visegodisnjim nezakonitim radom tih postrojenja. …"
Ministar zaobilazi kljucno pitanje o ignoriranju preko 10000 potpisa lokalnih zajednica i govori o ugradnji vrecastih filtera za prasinu kao o zasluzi Ministarstva.
Cinjenica je pak da su, u slucaju prasine, usvojene europske norme, te je zbog toga i Dalmacijacement RMC prisiljen smanjiti ispustanje prasine ispod 50 mg/m3. Prasina iz tvornica cementa je samo jedno, i to manje zlo. O ostalim stetnih emisijama ministar ne kaze nista. Zasto? Mozda bi odgovor trebalo potraziti u Strasbourg-u ili kod HHO-a koji se u ovoj jubilarnoj godini poceo zalagati i za jedno od temeljnih ljudskih prava - pravo na zdrav okolis.