Slobodna Dalmacija, Magazin, 8. 3. 2003.
OTPAD - OD NUZNOG ZLA DO KORISNOG DOBRA
razgovor vodio Sandi Vidulic

Otkad se bavite pitanjima otpada?
Pitanjima otpada poceo sam se baviti u trenutku kad sam vidio da se s otpadom moze i drukcije. Sredinom sedamdesetih u jednom sjevernonjemackom gradu citao sam letak gradskog poglavarstava koji je sadrzvao upute kako postupati s otpadom iz domacinstva.
Nizom korisnih savjeta, od onog kamo sa starim novinama, staklom, plastikom do savjeta sto s otrovnim tvarima poput ostataka boja, lakova, lijekova, uz naznaku telefonskog broja na kojem se mogu dobiti odgovori na ostala pitanja o dlaganju kucnog otpada, gradsko poglavarstvo nastojalo je potaknuti gradane da savjesno i svjesno postupaju s otpadom.
Kod nas se vec tada govorilo kako Karepovac nije prikladano odlagaliste, da je prepun , a smrad s njega nepodnosljiv ….

Je li otpad ekonomska kategorija?
Svakako. Sirovine poput starog papira, metala, stakla…. imaju svoju vrijednost i ako ih bacite ucinili ste nepopravljivu pogresku, veliku stetu sebi i dolazecim generacijama.

Otpad je i vrlo unosan posao?
To je, naravno, vrlo unosan posao, pa cak -ili bas- i onda ako se njime ne postupa na adekvatan nacin tj. ako se "zbrinjava" na stetu okolisa (krijumcari, baca u more, ….) U nekim drzavama toj se vrsti kriminala pokusava stati na kraj: Tvrtke moraju deklarirati s kakvim otpadnim i opasnim tvarima rade, gdje one zavrsavaju, mora se deklarirati primjereno deponiranje.
Kako bi se smanjio volumen smeca iz domacinstva, u mnogim zemljama uveden je depozit npr. na akumulatore ( u Njemackoj iznosi 8 Eura ) ili na limenu i plasticnu ambalazu, posebno onu za osvjezavajuce napitke. Gradane se tako stimulira da vrate u trgovinu stari akumulator koji ce zatim biti adekvatno zbrinut, a limenku ili plasticnu bocu za koju su platili depozit sigurno nece olako baciti u kantu ili okolis.
Kod nas je npr. problem naci vlasnike ostavljenih automobilskih olupina , pa taj nemar placamo svi, novcem iz gradskog proracuna.

Je li u nas zbrinjavanje otpada prepoznato kao dobar posao?
Da, ali samo u negativnom smislu. Naime, nepostivanjem zakona o zbrinjavanju otpada, neke tvrtke koje bi po sili zakona morale prikupljati i zbrinjavati ambalazu svojih proizvoda, a to ne rade, troskove zbrinjavanja prevaljuju na leda gradana i tako zaraduju na stetu zajednice.
Tako veliki novac zaraduju tvrtke koje proizvode i distribuiraju osvjezavajuce napitke, Coca Cola na celu, u limenkama i PET bocama. Zakon je jasan: proizvodac napitaka duzan je zbrinuti praznu ambalazu. Slicno je npr. i s Inom, drzavnom tvrkom , koja bi takoder morala preuzimati praznu ambalazu svojih proizvoda ….. Brda smeca, Karepovac, Jakusevec danas bi bili daleko manji da se drzimo zakona i pravilnika. Ukratko, lobi koji bi se zalagao za smanjenja otpada i za recikliranje ne postoji, dok je lobi koji zlorabi nedjelotvorno funkcioniranje pravne drzave pustio duboko korijenje.

Na koji nacin se taj mocniji lobi misli baviti "simptomima"?
Velikim skupim pogonima, spalionicama, mehanizmima koji donose velike provizije, a ne nude rjesenja za smanjivanje volumena nego, naprotiv, traze sto vise otpada . Sto vise otpada, to njima bolje. U njihovim kalkulacijama nema utjecaja na okolis ili zdravlje.
Sto spada u opasni otpad?z svakodnevne upotrebe u domacinstavu i poljoprivredi to su: baterije, akumulatori, fluorescentne cijevi, ostaci lijekova, pesticidi, herbicidi, ostaci boja, kiselina, luzina, elektonicki otpad, motorna ulja i kantice za motorna ulja …. Kod nas su npr. kantice za motorna ulja koja proizvodi INA ( drzavna tvrtka!!!) pogresno oznacene. Piktogram na njima kazuje - bacite kanticu u kantu za otpatke. To je apsolutno krivo! Ako pogledamo strane kantice, na njima lijepo pise: Ne bacati u kantu za otpad, nego predati na mjestu koje je za to odredeno. U Njemackoj, Francuskoj ili Velikoj Britaniji uvijek cemo naci uputu da kantice za ulja treba predati na odredenim mjestima, crpkama ili trgovinama.
Po Zakonu o opasnom otpadu ( po kojem su proizvodaci i uvoznici opasnih tvari duzni o svom trosku prikupiti od kupaca i zbrinuti otpadnu ambalazu svojih proizvoda) INA bi morala na svakoj crpki preuzimati od gradana prazne kantice.
Nigdje u nasoj zupaniji nitko ne prikuplja opasni otpad, (osim skromnog pokusaja na dvadesetak zelenih otoka u Splitu, gdje gradani mogu odloziti stare lijekove i baterije), a nemamo ni primjereno odlagaliste za tu vrstu otpada. Ambalaza opasnog otpada nije valjano oznacena.
Postavlja se pitanje, tko i kako ce educirati neupuceno gradanstvo Lecevice, Stobreca, Koromacnog kad ni odgovorni nisu educirani. Ili ipak jesu, ali o tome sute. U tom slucaju opravdano se moze sumnjati da su u dogovoru s prekrsiteljima zakona.
www.lerotic.de/ina.html

Da li je po Zakonu o otpadu, primjerice, Coca Cola duzna brinuti se o nepovratnoj ambalazi?
Svakako, ali to ne rade. Taj posao preuzela je Cistoca. A mi placamo. To je jos jedan znak popustanja pred zagadivacem.

Kako gledate na rad Cistoce?
Djelatnicima Cistoce nije lako pokupiti sve ono sto mi bacimo, da ne spominjem kako bacamo. Na razini grada ne postoji koncept za stvarno smanjivanje volumena i prikupljanje opasnog otpada , a to ne mozemo zamijerati Cistoci. Moze im su zamjeriti da su predugo podrzavali takovo stanje i da sute. Cistoca je po gradu postavila zelene otoke. Potrsen je novac (rijec je o gradskoj tvrki) za kupovanje novih plasticnih specijalnih kontejnere. To je bilo nepotrebno, mogli su dio postojecih kontejenera drukcije obojiti i oznaciti da se u njih stavlja npr. samo papir ili staklo. Upravo onako kako je 2000. napravljen, na prijedlog udruga , prvi pilot projekt skupljanja starog papira u jednom splitskom kotaru."

Sto bi bilo rjesenje za prikupljanje opasnog otpada?
Opasni otpad gradani bi morali moci predati npr. u apotekama (stari neiskoristeni lijekovi, na crpkama (akumulatori, staro ulje), u trgovinama (baterije) ili bi se sve moglo organizirati "mobilno" tako da npr. obilazi gradske cetvrti u odredene dane i preuzima opasni otpad (nova radna mjesta!).

Dakle, Split nema cjelovit sustav prikupljanja opasnog otpada od gradanstva?
Nazalost, ne. Sramota je da u gradu nemamo odvojeno prikupljanje opasnog otpada, sve zavrsava na Karepovcu, a sto je najtuznije nemamo osobu zaduzenu za ekologiju s kojom bi se o tome moglo razgovarati i koja bi nesto poduzela.
Jednom prilikom sam rekao bivsem gradonacelniku da cu ga tuziti zbog toga sto se nista ne poduzima u svrhu skupljanja opasnog otpada. On mi je odgovorio…U pravu ste, dobitit cete parnicu, pa cemo ici na pice.

Sto se na Karepovcu dogada s opasnim otpadom?
Dogada se to da kise opasne tvari ispiru, pa se zatrovane oborinske vode razlijevaju po okolisu, sigurno dodu do podzemnih voda i u Kastelanski zaljev.
Jesu li udruge s nadleznima kontaktirale o tome?
Naravno, odgovorni u gradu su upozoreni. Odgovorili su da je tlo na obliznjim livadama nepropusno i da ne postoji opasnost ….

Vi ste aktivno radili na prikupljanju papira?
Sudjelovao sam na jedom od od rijetkih sastanaka udruge za zastitu okolisa SUNCE s bivsim gradonacelnikom Skaricem i suradnicima. On nas je primio nakon sto smo ga dugo gnjavili da se napokon pocne odvojeno prikupljati, barem papir. Jaksa Marasovic, tada odgovoran za komunalu, odgovorio je kako se to ne isplati jer je transport do tvornice papira skup, da nas narod nije educiran…. Pitali smo ga kolika je steta kad papir zavrsi na Karepovcu i kada ce poceti s edukacijom gradanstva. Na to nam nije znao odgovoriti. Tvrdnja da se recikliranje ne isplati velika je zabluda, posebno onda kad to kaze netko tko je odgovoran , netko tko mora poticati i raditi da se smanji volumen otpada koji zavrsava na ( neprimjerenom) odlagalistu. Takav stav destimulira sve pozitivne impulse koji idu u tom smjeru. Tvornice papira u Hrvatskoj uvoze stari papir , a mi samo u Splitu dnevno bacimo na Karepovc 70 tona papira.
Razmisljao sam kako prikupljati papir i bez podrske (ne)odgovornih.
Oblikovao sam kutiju za odlaganje i skupljanje starog papira u domacinstvima i uredima te ponudio koncept, rezultat volonterskog rada, tvornici papira PAN. Oni su ga prihvatili i u meduvremenu je podijeljeno preko 20 000 kutija u Splitu, Zagrebu i Slavonskom Brodu. Gradanstvo je pokazalo veliki interes za ovaj nacin prikupljaanja papira. Domacinstva, uredi i mnogi stariji sugradani kojima je tesko nositi papir do rijetkih zelenih otoka ili kontejnera uvelike koriste mogucnost da papir odloze u kutiju te kad je puna telefonski pozovu PAN papir koji je preuzme i zamijeni praznom. www.lerotic.de/papir

Kakva je iskoristivost organskog otpada?
Dnevno se baci preko 200 tona otpada na Karepovac. Jednu trecinu cini organski otpad. Njegovo kompostiranje moze biti unosno, a dobili bismo vrijedno gnojivo, plin i toplinu te neizmjernu korist zbog smanjenja volumena otpada i izbjegavanja stvaranja agresivnih staklenickih plinova. Treba se pitati, koliko umjetnog gnojiva kupuju Parkovi i nasadi. Umjesto da se od zelenog otpadnog materijala kompostiranjem proizvodi humus , Parkovi i nasadi odvoze zelene ostatke na Karepovac i placaju njihovo neprimjereno odlaganje .

Kontaktirate li s celnicima u Poglavarstvu grada?
Poglavarstvu je upuceno bezbroj pisama. Udruge su svojim prijedlozima prisutne u medijima, na web stranicama. Medutim, s udrugama se premalo razgovara, na pisma ne odgovara…... Pozovu nas kada se, nepotrebno, zaostri situacija, kao kod sjece sofora na Putu Firula i Viskoj, ili kada ljudi izadu na ulicu, kao u Stobrecu.
1998. pisali smo zupanu Luksicu, potaknuli smo da se osnuje tijelo koje ce raditi na problemu otpada. Odgovorio je: Vas prijelog o osnivanju kriznog staba, koji bi radio na dugorocnom smanjenju volumena otpada u gradu, iako hvalevrijedan, uz sve poduzeto na nivou grda Splita i Zupanije, u ovom trenutku ne bi bio potreban.
Zupanija je lani oformila eko stozer (jer 1998. nije bio potreban!!!). Stozer nije napravio nista konkretnog, prakticnog, sto bi na bilo koji nacin pokazalo pozitivne pomake npr. osmislio i proveo kampanju za smanjenje volumena otpada , odvojeno prikupljanje opasnog otpada... Jedina edukativna mjera odgovornih u upravi Zupanije, od vremena njenog ustrojstva, je odlazak PODOBNIH osoba (tj. onih koji nisu protiv centra za zbrinjavanje i odlagaliste ) iz Lecevice na studijsko putovanje po austrijskim odlagalistima i arogancija prema "izmanipuliranim, neupucenim gradanima" koji su protiv centra i odlagalista Lecevica.

Kako tumacite da se splitski gradonacelnik Slobodan Beros dogovara sa sibenskim gradonacelnikom o zbrinjavanju otpada za cijelu Dalmaciju na podrucju Sibenika, a da, sudeci po njihovim izjavama, o tome nista nisu znali direktor Cistoce, dogradonacelnik (i buduci gradonacelnik) Miroslav Bulicic i clan Poglavarstva za komunalu Pulic?
To nam govori o neodgovornoj improvizaciji i nepostojecoj koordinaciji aktivnosti gradske vlasti, Gradskoga vijeca, komunalnih sluzbi i gradanstva.

Pri cemu gradanstvo najgore prolazi?
Gradanstvo ispasta i mora platiti direktno i indirektno nepostojanje konsenzusa . Udruge su dugi niz godina neprestano poticale i nudile suradnju u cilju smanjenja volumena otpada.Trazile su da se opasni otpad pocne odvojeno prikupljati, tiskale su i prve informativno- edukativne letke u ovom dijelu Europe, ( ni Zupanija, ni Poglavarstvo to nisu ucinili!) trazile da se iskoriste zakonske mogucnosti za smanjenje volumen otpada, da zbrinjavanje ambalaznog otpada preuzmu proizvodaci i uvoznici, a ne gradani, da se pristupi odvojenom prikupljanju otpada. Kad bismo sve ovo realizirali onda nam zupanijska ili neka druga odlagalista mozda ne bi bila potrebna. Split bi mogao rijesiti taj problem za sebe, na Krepovcu. Komunalni otpad se sastoji od papira (30%), organskog otpada (30%), metala, plastike, stakla, gradevinskog materijala i 1% opasnog otpada. Skoro sve te tvari mogu se recikirati, papir do sedam puta…. Ostalo bi nam 10 do 15 % inaktivnog i ne opasnog otpada za koje danas jos nema tehnologije recikliranja. Dakle, uz pametnu komunalnu politiku gradsko odlagaliste jedva da bi nam trebalo.

Zasto ekoudruge pretpostavljaju da postoji veza izmedu kaoticnog stanja s otpadom i Dalmacijacementa RMCa?
Godinama se nista nije radilo na smanjenju volumena otpada na Karepovcu, dozvolilo se da propadne tvrtaka "Otpad", nije se radilo na edukaciji, izigravao se zakon… Od 1998. se govori da ce se veliko reciklazno dvoriste napraviti na Karepovcu, pa u Dalmatinskoj zagori, a sada u Sibeniku . Puno se prica, odugovlaci, ne radi se nista konkretnog, prekticnog, stvara se konfuzna situaciji u kojoj se treci smije, a to je "piromanski" lobi. Dolazimo u bezizlaznu situaciju, gdje ce nam se kao jedino i "najbolje rjesenje" zbrinjavanja otpada ponuditi spalionica otpada ili ono ekoloski najneprihvatljivije: peci Dalmacijacementa RMCa, koje imaju filtere SAMO za prasinu. Mladi, nezaposleni strucnjaci, iz udruga imaju svoje prijedloge i programe kojima bi se, vjerujem, moglo doci do konzensusa bez prijetnje policijom. Zasto im se ne da sansu da odlucuju o svojoj buducnosti i da preuzmu odgovornost....?

Sugerira li takvo rijesenje ministar Bozo Kovacevic koji je rekao da cemantare mogu ujedno biti i spalionice smeca?
Stovise, Ministar je rekao da ce Dalmacijcement Readymix od 2004. prilagoditi postrojenje za koristenje "alternativnog goriva, tocnije komunalnog otpada". (DC,21.12.2000.) Tom izjavom Ministar je obeshrabrio sve one koji se zalazu za odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada.
U DC RMC-u su se sutradan napravili Engezi i demantirali tu izjavu, jer "prijateljsko okruzenje" ne valja uznemiravati, treba ga najprije naviknuti na petrol koks i ugljen.

Ovih dana je i zakon prilagoden buducem spaljivanju i umjesto da se smanji visina dopustenih emisija NOx, dopustena granicna vrijednost povecana je sa dosadasnjih 500 na 900 mg/m3, a u prijelaznom roku do 2009. tolerirat ce se do 3900 mg/m3 . www.lijepa-nasa-kastela.hr
Danasnji trend ide k izbjegavanju stvaranja otpada , smanjenju njegovog volumena i recikliranju, iako se i spaljivanje gorivog dijela otpada smatra korisnim jer se tako "stede" fosilna goriva. Medjutim, u EU gotovo nema proizvoda bez oznake da se ostaci tvari ili ambalaza mogu reciklirati. Savjesni pristup gradana i odgovornih u Njemackoj, gdje se odvojeno prikupljaju i velikim dijelom recikliraju otpadne tvari, dovodi do toga da se volumen otpada smanjuje. Zbog toga tamosnje spalionice imaju sve vise problema jer ne rade punim kapacitetima.

Zasto ekoudruge smatraju da je spaljivanje otpada stetno?
Unistavaju se vrijedne sirovine koje bi se mogle nekoliko puta iskoristiti. Nadalje, udruge iz zapadnih zemalja, neovinsi znanstvenici i instituti za zastitu okolisa upozoravaju na emisiju otrovnih plinova koji uzrokuju bolesti, alergije, a nastaju prilikom spaljivanja. Npr. kad u pec ubacite 50 komponenti, filtera nema, dobijete 5000 razlicitih kombinacija spojeva cije posljedice nisu predvidive. www.lerotic.de/dc

Kako tumacite da direktor Dalmacijacementa RMC prizeljkuje nagradu Ministarstva za zastitu okolisa za ekologiju? (8. 3. 2003.!!!)

Ne bi me zacudilo da je dobije. Dobila ju je i tvornica cementa Koromacno unatoc protestima i peticiji gradanstva zbog nesnosnog smrada koji izlazi iz cementare u kojoj se spaljuju stare automobilske gume, otpadna ulja, kostano brasno i to kao tvz. alternativno gorivo. Direktor Janjak ce dobiti nagradu od Ministarstva zastite okolisa, onog istog Ministarstva koje je ignoriralo potpise preko 10 000 gradana Kastela, Solina, Splita i dozvolilo DC RMC-u promjenu energenta, ondosno prijelaz s mazuta na ugljen. Voljeli bismo znati kakvu bi nagradu direktora Janjak , koji na sastancima s udrugama ne dopusta da ga se pita o ugljenu, dobio u rodnoj mu Norveskoj da se iz njegove tvornice izlilo preko 6 tona mazuta u jedan od fjordova i da u svojoj tvornici 2003. pocne koristiti ugljen kao energent . No, on je tocno procijenio nase balkanske standarde. Tako je primjerice i gosp. Jaksa Marasovic, godinama odgovoran za komunalne poslove u gradu, za cijeg mandata su tekli crni potoci s odlagalista na Karepovcu, koji nije u Splitu organizirao prikupljanje opasnog otpada, papira ili organskog otpada, cime se zasticuje i stedi vodu, nagraden mjestom direktora Hrvatskih voda. Sukladno tomu direktor Janjak moze racunati na mnogo nagrada, pa i na mjesto buduceg ministra.

Sto bi onda mogao biti zakljucak za ovih dvanaest godina hrvatskog samostalnog odnosa prema otpadu?
U Hrvatskoj danas ima 160 odlagalista, samo ih sedam ima dozvolu za rad, nemamo niti jedno primjereno odlagaliste za opasni otpad. Postoji dobar zakon ali ne postoje uvijeti, a jos manje dobre volje da se i u takvim okolnostima nesto napravi. Odgovorni nisu sankcionirali industriju, trgovce koji se ne pridrzavaju zakona o zbrinjavanju opasnog otpada kao ni one koji ne prikupljaju i ambalazni otpad…. Drugim rijecima, finaciranje tih propusta i njegovih posljedica prebaceno je na gradanstvo.
Sto se tice Splita, nije bilo istinske zelje da se zaista napravi jedan civilizacijski pomak i da se stvari nazovu pravim imenom. Ako bi se ono sto zovemo otpad nazvalo ostatkom tvari ili ostatkom stvari, onda bismo shvatili da tome nije mjesto na Karepovcu. Valja naglasiti da je odvojeno prikupljanje preduvjet za rjesenje problema: smislenije je i jeftinije otpad namijenjen recikliranju odvojiti odmah na mjestu nastanka (domacinstvo, trgovina, tvrtke…), nego sve trpati u istu kantu, pa u rereciklaznom
centru odvajati. Preuzmimo svoj dio odgovornosti. I novinske izdavacke kuce bi u tome mogle znacajno pomoci. Ponovio bih moju molbu urednicima listova od prije 4 godine:Nadite malo mjesta u Vasim listovima i tiskajte oglas:
AKO OVE NOVINE NE BACITE U KANTU ZA SMECE, NEGO IH ODNESETE NA MJESTO PREDVIĐENO ZA SAKUPLJANJE STAROG PAPIRA, SLIJEDECE IZDANJE MOGLO BI SE TISKATI NA DANASNJEM. HVALA VASA SLOBODNA DALMACIJA.
Napravimo od otpada-nuznog zla-korisno dobro.
www.lerotic.de/novine