STEDNJA
NOVI IZVOR ENERGIJE
Scenarije
solarne ere, koji se baziraju na obnovljivim izvorima, ponudilo
je vise svjetskih energetskih instituta. U njihovim konceptima
na prvom mjestu stoji djelotvornost - „mjerilo civilizacije”.
Djelotvornost,
planiranje najmanjih troskova, tj. ekoloski i ekonomski najpovoljnije
opcije, nazvano Least-Cost-Planning (LCP). Na njemu se
temelje propisi koji obvezuju elektroprivredna poduzeca u mnogim
drzavama SAD-a. Naime, pri odlucivanju o nacinu zadovoljavanja
potreba za el. energijom u buducnosti, elektroprivredna poduzeca
ne smiju iskljucivo razmatrati mogucnost gradnje novih energetskih
objekata, nego i druge opcije (npr. mogucnost racionalnog koristenja
el. energije iz postojecih objekata), a zatim izabrati onu, koja
uz najmanje troskove ima najveci ucinak. Ne postupi li elektroprivreda
tako, povecane troskove nece moci kroz cijenu struje prebaciti
na potrosace.
Dr. Florentin
Krause, direktor projekta Least-Cost-Planning , s uglednog
drzavnog instituta Lawrence Berkeley Laboratory, Kalifornija,
razvio je znanstvene metode iznalazenja ekonomski i ekoloski najpovoljnijih
opcija. On tvrdi da je ulaganje u djelotvornije koristenje elektricne
energije u prosjeku pet puta jeftinije od ulaganja u nove energetske
objekte.
Ne samo sto je racionalno koristenje el. energije ekonomski isplativije,
ono je i za okolis prihvatljivije. Studije njemackih ekoloskih
instituta dolaze do zakljucka da je emisija stetnih tvari u proizvodnji
uredjaja i opreme namijenjenih djelotvornijem koristenju elektricne
energije manja od emisije u proizvodnji uredjaja za koristenje
obnovljivih izvora.
Drugim rijecima, ako kao mjerilo uzmemo topao stan, onda ce npr.
proizvodnja vjetrogeneratora cijom strujom bi se stan grijao,
prouzrociti vecu emisiju ttetnih tvari, nego proizvodnja materijala
za toplinsku izolaciju.
Stoga ulaganjem u poboljsanje ucinkovitosti termoelektrana, koristenjem
otpadne topline u industriji i za grijanje stanova, toplinskom
izolacijom i primjenom ucinkovitih uredjaja, valja smanjiti emisiju
CO2 i rasipanje energije.
Graditi nove energetske objekte, bilo da se radi i o onima koji
najmanje zagadjuju okolis, poput solarnih ili vjetroelektrana,
a ne uciniti nikakave napore u pravcu djelotvornog koristenja
postojece el. energije, znacilo bi svjesno ici u nove ekoloeke
i energetske krize.
PRAKTICNA
UCINKOVITOST
Znakovita je izjava Amory Lovinsa, vodeceg znanstvenika Rocky
Mountains Institute, savjetnika 90 elekroprivrednih poduzeca u
20 zemalja. On tvrdi da bi se u SAD-u samo u sektoru rasvjete
moglo ustedjeti 90% enegije, te bi 120 elektrana po 1000 MW postalo
suvisno. Isto toliko energije moglo bi se ustedjeti racionalnijim
koristenjem energije za pokretanje elektromotora, toplinskom izolacijom
i primjenom ucinkovitih kucanskih aparata. Sve u svemu, zakljucuje
A. Lovins, kada bi se koristila raspoloziva najmodernija tehnika,
potrosnju el. energije moglo bi se svesti na jednu cetvrtinu sadadnje.
Na prozaicnom
primjeru rasvjete tj. primjeni fluo (stedna) zarulja umjesto klasicne
zarulje sa zarnom niti, moguce je slikovito predociti neiskoristene
mogucnosti ustede na jednom mjestu.
Poznato je da klasicna zarulja sa zarnom niti 90% energije pretvara
u toplinu, a samo 10% u svjetlost. Ona je, uz automobil s jednakom
nedjelotvornoscu iskoristavanja goriva, tipican primjer rasipnickog
odnosa industrijskog drustva prema resursima Zemlje.
Na trzistu danas imamo bogat izbor raznovrsnih fluo zarulja. U
nabavi nesto skuplja, ali deset puta trajnija od klasicne zarulje,
gospodarski je isplativa. Njenu masovnu primjenu u svijetu zagovaraju
udruge potrosaca energije, drustva za zastitu okolisa kao i vladine
i nevladine institucije.
Americka, japanska i neka europska elektroprivredna poduzeca koriste
je za najbrza rasterecivanja energetskih sustava. Primjerice u
njemackom gradu Saarbrückenu, gradska elektroprivreda podijelila
je besplatno 100 000 fluo cijevi svojim potrosacima i time rasteretila
energetski sustav za 5 mW. Mnoga elektroprivredna poduzeca , opcinske
uprave, crkvene zajednice i znanstveni instituti poticu i ovaj
vid stednje. Problemi vezani za prizvodnju i potrosnju energije
ne prepustaju se samo energeticarima. Taj sveobuhvatni problem
poga|a sve - on zahtijeva interdisciplinarnost .
U Hrvatskoj
bi se vjerojatno lako naslo 4 500 000 rasvjetnih mjesta na kojima
8 sati dnevno, a ponegdje i duze, gori zarulja od 75 W (trgovine,
ugostiteljske radnje, izlozi, ustanove i sl.). Te zarulje bi se
moglo zamijeniti fluo zaruljama od 15 W. Time bi se po rasvjetnom
mjestu ustedjelo 60W, a da se pritom na kvaliteti rasvjete ne
bi nista izgubilo. Stovise, korisnik bi smanjio potrosnju energije.
60 W ustede na 4 500 000 rasvijetnih mjesta rasteretilo bi, ili
bolje receno OBOGATILO bi energetski sustav Hrvatske za 270 MW.
(Hrvatska koristi iz NE Krsko 332 MW).
Buduci da
se kod nas za proizvodnju 1 kWh el. energije uglavnom mora utrositi
trostruko primarne energije (ugljena, nafte ili urana ), nepotrebno
je govoriti o znacenju stednje s ekoloskog motrista.
Tomislav Lerotic´, travanj 1996.
|
