Primjedbe i komentari na prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o otpadu

U slučaju da se prihvati ukidanje sada važećeg stavka  (2)  članka 47. Zakona o otpadu po kojemu se zabranjuje uvoz otpada radi odlaganja i korištenja u energetske svrhe, te se zamjeni novim stavkom (2) članka 47., predložen u  sastavu članka 3. u Nacrtu Prijedloga Zakona o izmjenama i dopinama Zakona o otpadu http://www.mzopu.hr/doc/Nacrt_Prijedloga_Zakona_o_izmjenama_i_dopunama_Zakona_o_otpadu.pdf
prema kojemu bi bio dopušten uvoz otpada koji se oporabljuje u RHR u skladsu s ovim Zakonom  i posebnim  propisima donesenim na temelju Zakona, te imajući u vidu da zakonski definiran pojam oporabe otpada podrazumijeva svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova korištenja u materijalne i energetske svrhe,
po predloženom Nacrtu je propisano i osigurano da se u Hrvatsku može uvoziti otpad radi korištenja u energetske svrhe, tj. za su-spaljivanje otpada kao supstitut za spaljivanje otpada u još rizičnijoj varijanti termičke obrade, a pogotovo kada se još u tome uporabljuje toplinska energija iz petrol koksa.

Predložena zakonska odrednica za su-spaljivanje otpada iz uvoza samo je nastavak ranije pripremljene podloge za povećanja su-spaljivanja otpada, pri čemu se ne poštuje hijerarhijski red zbrinjavanja otpada i ekološki prihvatljiviji način oporabe i zbrinjavanja otpada. Po tome je na dalje moguće shvatiti i slijedeće:

Čak i u slučaju kada bi se sav nastali otpad u Republici Hrvatskoj moglo djelotvorno i u potpunosti odvojeno sakupiti i po tome potpuno iskoristiti u materijalnu svrhu – reciklažu ( podrazumjevajući čak i teoretsku granicu reciklaže 100%), tj. kada bi se po svemu ostalom osiguralo i sprovelo savršeni sustav gospodarenja otpadom koji se zaista zakonom i praksom temelji na okolišno-ekološkim i socio-ekonomskim prihvatljivim i racionalnim određenjima u cilju zaista održivog razvitka, čak i kada u Republici Hrvatskoj više i ne bi postojalo nikakvog opasnog otpada, kao niti otpada za obradu, odlaganje, spaljivanje i druge načina zbrinjavanja otpada, te kada ne bi bilo otpada definiranom po posebnim pravilnicima, niti jednog CGO sa namjeravanom koncepcijom i proizvodnjom RDF-a uz potporu iz fondova iz EU, niti mulja iz pročišćivača otpadnih voda, plastike, komine masline, , ..., kada u Republici Hrvatskoj na raspolaganju ne bi bilo otpada i opasnog otpada za su-spaljivnje, čak i uza sva takva pretpostavljiva granična (i teoretska) predviđanja i pozitivna postignuća, bio bi dozvoljen uvoz otpada za oporabu, tj. ne samo za materijalnu oporabu – reciklažu (što nije upitno u eko-sustavu reciklaže) već i uvoz za energetsku oporabu čime se podrazumjeva i su-spaljivanje otpada.

Osobe registrirane za obavljanje djelatnosti s otpadom i energetsku oporabu otpada na taj način zakonski dobivaju da su-spaljuju otpad iz uvoza (a što do sada nikada nije bilo dozvoljeno !) tj. da rabljene gume, otpadna ulja svih kategorija, RDF-gorivo iz otpada iz CGO, otpad po posebnim pravilnicima, ..., sav otpad i opasni otpad koji se može uvrstiti pod pojam energetske oporabe mogu sasvim legalno uvoziti i su-spaljivati u industrijskom postrojenju kombinirane proizvodnje sa su-spaljivanjem (jer se ne smije uvoziti za spaljivanje u spalionicama budući je zabranjen uvoz opasnog otpada i otpada za obradu, odlaganje, spaljivanje i druge načina zbrinjavanja otpada). Po tome sva postrojenja kojima je ili će MZOPUG izdati rješenje i dozvolu (cementare već i imaju, a nema problema da ostali ne mogu dobiti), mogli bi po predloženom sasvim legalno i još više su-spaljivati otpad, ne samo domaći već i uvezeni otpad (što u tom slučaju sadrži i opasni otpad) iz EU i / ili drugih zemalja svijeta.
Nisu li time dodatno potvrđene sve ranije pretpostavke iz višegodišnjeg upozoravanja, a sada predloženom zakonskom odrednicom  još i proširena pogodovanja i osigurani zakoski uvjeti i povoljna klima za eldorado u trgovini i biznisu otpadom za su-spaljivanje. To predvidljivo na dalje povlači sagledive i nesagledive postupke i posljedice na dodatno opterećenje okoliša, na neograničeno su-spaljivanje još većih količina otpada iz gotovo neiscrpnih izvora, uz poruku i protežiranje za stvaranje (umjesto što manje) još više otpada, sve na račun okoliša i neracionalnog rizika na prostor, okoliš, ljude i zdravlje stanovnika u okruženju, uz moguće makinacije i malverzacije, bez realnog učinkovitog nadzora i kontrole? Odgovor se nameće sam po sebi, uz sagledive i nesagledive negativne postupke, rizike i posljedice. Zbog svega toga takav zakonski rizik se ne bi smijelo legalno dozvoliti već zabraniti. Ključno je zabraniti – ne dopustiti spaljivanje i suspaljivanje otpada radi korištenja u energetske svrhe / energetsku oporabu, niti uvoznog niti otpada stvorenog u Hrvatskoj.
U suprotnom, konačno se mora suočiti s pitanjima (ne)razumjevanja, svijesti, mogućoj obmani / produciranim manipulacijama, kako skrivena poruka moguće donosi manipulacije i u krajnoj svrsi sposobnost i domet na stvaranje privida poboljšanja a zapravo je skretanje za eksploataciju životnog prostora dok nešto imamo i dok ne izgubimo. Iako se izriče da ljudsko dostojanstvo, priroda, prostor i okoliš nemaju cijenu i alternativu, ipak se neodgovorno koriste u kompromisu i eksploataciji, kolonizaciji i dominaciji za zadovoljenje pohlepe profitera. Autokratsko zatiranje racionalne biti uvjeta i preduvjeta života, pod paskom i izlikom tranzicije i prilagodbe, u konačnici nosi slične posljedice prošlih vremena u pogledu i slučaju  koncepta s diktatom iz sprege pozicije vlasti i profiterstva, tim više odgovorne ako građani izraženim sudjelovanjem ne mogu utjecati na svoju sudbinu putem tzv. demokratski izabrane vlasti, ili nešto manje odgovorne ako građani ne sudjeluju u procesu stvaranja, sudjelovanja i odlučivanja, od početka ?

S obzirom na navedeno, nameću se pitanja : Je li ovo »zelena tema« ili pitanje od značaja? Je li se sada potrebno dodatno i još više zabrinuti za prostor i okoliš Koromačna, Kaštijuna, Općine Raša, Labinštine, Split – Kaštela, i predvidljivo za druge prostore? Postaju li to privlačne destinacije prepoznatljive za su-spaljivanje svjetskog otpada i opasnog otpada, za sada u postrojenjima HOLCIM, CEMEX, Našicecement, sa predvidljivim nastavkom u postrojenjima definiranim prema zakonskim određenjima, s pripadajućim lokacijama? Svodi li se takvim postupkom gospodarenje otpadom na enormno su-spaljivanje otpada, legalno odrediste za “prljavi Business” pod patronatom profitera? Je li zaista nužno učiniti ispravke ili definitivno se pomiriti i prepustiti nametu stvaranja destinacije otpada u pohlepi za mizeriju »Judinih škuda«? I na kraju, u slučaju ozbiljnih sukoba interesa, sukoba struke, osjetljive i nadasve prevažne teme-dileme,  je li bolje prihvatiti rizik ili odustati temeljem kriterija i načela predostrožnosti koji izvire iz održivog razvitka?

Racionalni, primjereni i zadovoljavajući odgovori postoje, temelje se na okolišno-ekološkim i socio-ekonomskim prihvatljivim i racionalnim kriterijima i određenjima u cilju stvarnog uravnoteženog održivog razvitka, a ne na temelju zakona sprege i snage kapitala i profitera. Kompleksnost odgovora izvorno sadrži i izborno polazi od svake osobe, znanja i neznanja u novim spoznajama, po svjesnom i nesvjesnom shvaćanju i postupanju, uz nezaobilazno cijenjenje razloga, stava i opredjeljenja, poštivanja i zadovoljenja logike i zdravog razuma, etike, morala i odgovornog ponašanja prema sebi i drugima, a ponajprije i ponajviše od onih koji odlučuju. Izbor iz raspoloživih usmjerenja, puta i načina je izbor, a kada je postane zakonit biva legalan bez obzira kako je u odlučivanju sudjelovala javnost,  legalni predstavnici, formalno ili stvarno, većina ili manjina.

O ishodu ozbiljnih primjedbi i prijedloga odlučuju oni koji bi morali raditi za perspektivu razvitka. U tu svrhu su izabrani i po tome bi se morali povoditi, za određenja i odluke u cilju sastavnica razvitka i zaštite životnog prostora i okoliša, u konačnici za boljitak i ukupno zdravi život. Konačno određenje i odluka je u njihovoj domeni, demokratskoj političkoj volji, odluci sa snagom zakona.

Imajući u vidu sve navedeno, u nastavku navodim prijedloge na navedeni nacrt Zakona koji su u prikladnoj formi i sadržaju s obrazloženjem dostavljeni na Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, kako slijedi :

1. PRIJEDLOG za članak 3./ 47.:

Članak 47. mijenja se i glasi:

(1) Zabranjuje se svaki uvoz otpada radi zbrinjavanja i korištenja u energetske svrhe (energetska oporaba, su-spaljivanje).

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, dopušten je samo uvoz neopasnog otpada za materijanu oporabu (reciklažu).

(3) Nadzor nad prekograničnim prometom otpada, način i postupci nadzora na granici i graničnim prijelazima i ovlaštenja inspektora zaštite okoliša, propisuju se posebnim propisom koji donosi Vlada Republike Hrvatske.

2. PRIJEDLOG ZA NOVI DOPUNSKI ČLANAK

Članak ...(novi broj članka)

(1) Zabranjuje se spaljivanje i suspaljivanje otpada radi korištenja u energetske svrhe / energetsku oporabu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka i samo u građevinama i uređajima određenima za tu namjenu dopušteno je spaljivanje biomase u energetske svrhe, kao i otpada koji se po zadnjim spoznajama više ne može materijalno oporabiti i bolje zbrinuti na ekološki prihvatljiviji način. 

mr.sc. Orestino Višković