OPASNI OTPAD U KONTEJENERIMA ZA KOMUNALNI OTPAD SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE.......
Tomislav Lerotić
DANAS JE DAN PLANETA ZEMLJA ili TROVANJE SE NASTAVLJ
A


Svaki dan gledamo, kako se u Splitu, a tako i gotovo u cijeloj Hrvatskoj krši Zakon o otpadu čiji članak 25. kaže: Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se odvojeno skupljati i skladištiti kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Mi nepotrebno uništavamo vrijedne tvari. Sekundarne sirovine su vrijedni materijali koji se mogu vratiti u uporabu. Papir se, primjerice, može reciklirati do sedam puta i pritom se štedi goleme količine energije, vode i kemikalija a ne mora se nepotrebno sjeći šuma. Jedini je preduvjet da ga odvojeno prikupimo, a jedina dužnost Poglavarstva i Županije da to omogući tako da postavi prikladni ekološki sustav za odvojeno prikupljanje vrijednih materijala, posvuda, da svakom bude pri ruci. Umjesto toga, nažalost, mi uvozimo stari papir, stotine tisuća tona i trošimo za to golem novac povećavajući devizni dug zemlje, dok samo u Splitsko-dalmatinskoj županij dnevno bacimo preko 100 tona starog papira. Ostvari li se retrogradna zamisao "centra za gospodarenje otpadom" u Lećevici, to bi se nastavljalo u nedogled, budući da ovako koncipiran to jedino može biti "centar za manipulaciju smećem", to jest pomiješanim ostacima, smećem, koje se nikako više ne može iskoristiti i predstavlja nerješivi problem.

Ono što je neoprostivo i zašto će nas djeca i unuci spominjati po zlu kad shvate što smo im učinili, jest to da nismo odvojeno prikupljali opasni otpad. Oni će to prije ili kasnije shvatiti i učiniti odvojeno prikupljanje dijelom svoje kulture jer ovakvo stanje ipak neće moći trajati zauvijek. Postavit će se pitanje zašto smo mi morali sve zatrovati, tako da oni snose posljedice.
A te posljedice, kad iziđu na vidjelo, neke od njih vrlo skupo će zapadati. Na Karepovac i po našem bližem okolišu bacili smo toliko baterija, fluo cijevi,azbesta, kemikalija... da bi smo našu djecu mogli nekoliko puta otrovati. Najgore je od svega, što se to već i događa, i događati će se sve više, samo mi u pojedinom slučaju nemamo uvida ili nismo svjesni odakle je stigla nevolja. Ali kada vidite da se nekom rodilo defektno dijete, ili da je netko teško bolestan a ne može se točno odrediti uzrok, ili da nekoga muče zdravstvene tegobe za koje nema pravoga rješenja, sjetite se da bi takve stvari mogle svoj uzrok imati, uz ostalo i u trovanju živom. Živom se trujemo udisanjem, hranom, čak i kad pokisnemo, mokri smo od kišnih kapi koje sadrže i - živu. Odakle sad to? Od nas, sami smo si to priredili!! Kad razbijemo "neonsku" cijev (fluorescentno rasvjetno tijelo), a razbijaju i mnogo opasnije ulične (živine) svetiljke, živa nepovratno dospijeva u okoliš. A iz okoliša - u naše tijelo. Živa je jedini teški metal koji se tijekom cijelog našega života u organizmu samo nagomilava, a apsolutno je beživotna, abiotična, osim štete nema nikakvu korisnu funkciju. Kad uđe, više ne izlazi, napada naš centralni živčani sustav, brojne organe. Neprestani umor i psihičke poteškoće tek su prvi znaci, poslije je još mnogo gore.

Danas je Dan planeta zemlja. Političarke i političari sadit će stabla, tjerati djecu da čiste žvake s podova, bojati spremnike za otpad, priređivati kvizove... zanemarujući osnovna načela postupanja s opasnim tvarima, za čije su sprovođenje odgovorni. Imamo Zakon o otpadu koji bi trebao štiti zdravlje i pravo na zdrav okoliš, a u praksi ga župani, gradonačelnici, gradski vijećnici permanentno krše, čime se ugrožava zdravlje svih nas, a najviše najmlađih i onih koji će se upravo roditi.

Do prije koji dan smo cijevi i ploče koje sadrže azbest brusili i rezali pod prozorom Kliničkog bolničkog centra u Splitu u kojem su mnogima dijagnosticirali azbestozu.
Prekjučer je netko od naših sugradjana, djelatnika KBC-a(?) u kontejenr ispred bolnice (u Peričićevoj ulici) bacio dvadestak "neonskih" (fluoroscentnih) cijevi...jer ne zna, jer mu nije rečeno, jer u gradu nije organizirano prikupljanje takvih i drugih opasnih stvari i tvari... jer na kontejneru ne piše što se unutra nikako ne bi smjelo bacati. A ipak zakon svima nama, a prije svih onima u poglavarstvu poručuje u članku 26 Zakona o otpadu:
Opasni otpad mora se skupljati, skladištiti i prevoziti odvojeno, svaka vrsta opasnog otpada za sebe, i odvojeno od bezopasnog i komunalnog otpada.
Prilikom skupljanja komunalnog otpada mora se iz njega izdvojiti opasan otpad i njime gospodariti u skladu s ovim Zakonom
.

Krasan zakon zar ne? No neka zakona, mi ćemo i danas kao i svaki dan, na Karepovac ili u okoliš baciti oko 3 tone opasnog otpada. Kako bi bilo da ga poštujemo bar u tjednima eko folklora i šminke oko Dana planete zemlje!? Jer živa iz fluoroscentnih cijevi ipak je tvar koja se nepovratno i neprestano nagomilava u organizmu, tako da nikad ne znaš kad će te stići kob. Možemo to zaboraviti, živa neće zaboraviti. Da se ipak prisjetimo, još jednom, zlu ne trebalo? Najviše napada i razara središnji nervni sustav - izaziva teška oštećenja, isprva neprimjetna potom sve gora, osnovne motorike - govor, kretnje, držanje, svi živci, ali i jetra, bubrezi i svi unutarnji organi, neki više neki manje. Šanse za izlječenje? Nikakve, samo krparenje...

Split, travnja 2007.

 

> Split "ZDRAVI GRAD"
> Čistoća d.o.o. Split najbolja je tvrtka u svojoj branži!
 



 

Opasni otpad (fluoroscentne cijevi) u spremniku za komunalni otpad.

Split, pored KBC Firule, 20. travnja 2007.

 

 

Odvojeno prikupljeni opasni otpad može se reciklirati i dužnost svakog građanina je odmah prijaviti inspekciji zaštite okoliša tj. policiji, svako nepravilno postupanje s opasnim otpadom.

MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA
I PROSTORNOG UREĐENJA RH


 




 
vrati
Kako definirati opasni otpad? Opasni otpad je otpad koji pokazuje jedno od svojstava koja ga čine opasnim, npr.: eksplozivnost, oksidativnost, zapaljivost, nadražljivost, otrovnost, štetnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost itd.

Što sve može biti opasni otpad?
Komunalni otpad, proizvodni otpad, ambalažni otpad, građevinski otpad,
azbest (i prozvodi koji ga sadrže) električki i elektronički otpad, vozila kojima je istekao vijek trajanja i otpadne gume mogu biti opasni otpad ako sadržavaju jedno od svojstava opasnog otpada.

Koje primjere opasnog otpada nalazimo u svakodnevnom životu?
Boje, tinta, ljepila i smole, otapala, fotografske kemikalije, pesticidi, baterije (nikal-kadmij baterije i olovne baterije), akumulatori, otpadna ulja za motore, pogonske uređaje i podmazivanje, fluo cijevi (ziva), predmeti koji sadrze azbest.
Opasni otpad mora se odvojeno sakupljati!


Odvojeno prikupljeni opasni otpad može se reciklirati i dužnost svakog građanina je odmah prijaviti inspekciji zaštite okoliša tj. policiji, svako nepravilno postupanje s opasnim otpadom.
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA I PROSTORNOG UREĐENJA, 20. 04. 2006.
komunalno_redarstvo@split.hr ........kontakt tel: 310 160 ili 92
..opasni otpad na karepovcu.....karepovac danas..... azbest ispod prozora KBC-Firule.. HOME